drums only / all I got is insane!

Np Šajeta «Party za ekipu»

Hah, ipak mi ne treba terapija! Manijakalnost mi je odletjela s rezultatima kolokvija, očekivanu depresiju sam utopio na Ribnjaku, točnije u bircu «Purgeraj» još iste večeri s dvojicom kolega i likovima kojima bih trebao probno odsvirati bubnjeve. A očaj je ispario činjenicom da je pankerica i dalje zagrijana za mene.... Ali od početka!
U srijedu nam je bio kolokvij, mi svi nabrijani i nadrkani stojimo ili ispred zavoda «Drago Perović» (npr. ONA) ili opet kao fini mali štreberčići ulazimo i sjedimo na stepenicama U zavodu (npr. JA). Tamo mi u oči upadaju neke kolegice s kojima sam u istoj grupi na seminarima (onaj kolega Šibenčanin ih uvijek naziva KEZMIĆIMA, tj. praščićima jer tako i izgledaju :D) koje kao šatro tvrde «joj, ništa ne znamo» ali uz neki lopovski osmijeh na licu... više o njima poslije. Uđe ONA i ful se zabulji u mene....i ja u nju. S frendicama prolazi kraj mene (penje se stepenicama uzbrdo) i toliko je blizu mene bila da me skoro svojim crnim martama zgazila .... Pa mi odlučimo također otići u našu učionicu i na putu nađem NJU sa slatkim osmijehom na licu i pogledom u moje oči....a ja uzvratim ×na roza oblačićima×
No dobro, dosta slinjenja! Tako mi dolazimo u razred kad nas nadglednica (profesorica koja pazi da ne bismo prepisivali) potjera vani, stavi pitanja raspoređena po grupama na stol (A, B, C, D – sve grupe imaju ista pitanja ali po drugačijem rasporedu i drugom redoslijedu odgovora od a) do e)). Pomoću indeksa se identificiramo i jedan po jedan ulazimo te sjedamo na mjesta na kojima smo i inače sjedili. I ništa, kad kaže «SAD» onda imamo pola sata za 40 pitanja ili 45 sekundi po pitanju.....
Na ovom bih mjestu volio izraziti svoju kritiku ovom načinu testiranja; 45 sekundi MOŽE biti dovoljno za RJEŠAVANJE pitanja, ali ono što te ubije u pojam je unos odgovora: imaš papir s numeriranim kockicama od a do e, ono 200 puta mali pravokutnici a,b,c,d,e. Pa kad misliš da znaš odgovor na pitanje, s olovkom ispuniš cijelu tu malu kockicu pa da ti to skener poslije može pročitati. ALI! Ako sad malo šlampavo zacrniš, onda možda skener i kompjuter ne skuže taj odgovor i stave –netočno-. Pa stoga izgubimo svi dosta vremena na tome: ja sam u zadnjim sekundama na blef zacrnio još 3 pitanja, Šibenčanin čak 10, a jedan Našičanin nije pola toga ni stigao zacrniti pa je zato na kraju bio zadnji na listi.
Ništa, svi mi na izlasku komentiramo taj sistem, režim, pucajuće kondome, mamurluk,... :D svašta. Satovi između su bili isprazno nadmudrivanje i preživanje hrane u menzi. Oko 16 h dolazim zbog engleskog opet na fax, a usput skoknem i do anatomije da vidim rezultate,... negdje je bilo očekivano. Osvojio sam 18 od 40 bodova što daje 45% a pošto mi je trebalo 65% za prolaz, pao sam. Vinkovčanin je imao 50%, Šibenčanin 40%, Purger je prošao.... a kezmići isto. Dotad se tome i nisam čudio. Inače, dosta nas je bilo popadalo, možda ih je 10% položilo bilo ali su dobili samo 1 stimulativni bod, štogod to značilo na fakultetu na kojemu svi štede s objašnjenjima i orijentacijskim pomagalima. Na engleskom sam barem pokazao sve znanje i cijeli sat aktivan bio, e to mi je malo diglo raspoloženje, već me profesorica Žmegač Horvat ima na piku, ali u pozitivnom smislu. Nakon utakmice sam se s purgerom i ŠI našao na trgu pa smo produžili do Maksimira na derbi Dinamo-Osijek.
Da malo prepričam događaje iz prve ruke, kad su već novine i dnevnici o tome pričali, o navijačkim neredima, oni su samo napisali «navijači započeli stampedo, tukli se s policijom, oni sve krivi, bla bla». Evo moje neutralno mišljenje obogaćeno doživljenim iskustvima:
Kad smo došli, ulaz prema sjeveru je bio osiguran s otprilike 20ak specijalaca (u pancirkama, čizmama, kacigama, onim udaraljkama za samoobranu, kao što se to vidi uvijek pri antiglobalističkim prosvjedima na TVu) i iza ulaza još 10 redara za pretraživanje džepova i opipavanje tijela (mislim, ne na peting već na unos opasnih stvarčica :P :D). Do ovdje sve normalno. Međutim, problem je bio u tome što je ulaz na sjever (koji je taj dan negdje trebao primiti oko 4000 navijača) bio sveden na širinu od negdje 4 metara, a uz to su se neki specijalci još tako postavili da su puštali navijače na kapaljku unutra, dvoje po dvoje (a pošto ih se zbog tog sistema nakupilo oko 500 na ulazu nastajale su gužve i poguravanja). I tako, nervoza unutar te gomile je rasla pa su neke blesave pijandure u jednom trenutku počele pjevati «Ubij drotove, pasje skotove!», a odnekud iza mene je poletjela staklena boca pive (prazna, ali ipak...) prema naprijed i skoro pogodila jednog policajca. Ništa, oni lijepo stavili kacige i s pendrecima nas sve pogurali 5 metara dalje od ulaza.... Čudim se i sad još kako publika nije jednakom mjerom nasilja uzvratila, ali i bolje što nije. Neki su iz rulje odmah napustili red, policija je vođe navijača na ulazu potjerala doma i onda je sve skupa bilo MALO brže (ja sam negdje za 5 minuta od kraja došao do ulaza i ušao kroz špalir specijalnih pajkana). Što se tiče redara zaduženih za pretres opreme, kad su mene pregledavali napipao je moj blok mobitel ali uopće nije zatražio da ga izvadim.... tako sam umjesto toga mogao unijeti i, ne znam što već, eksploziv (da sam terorist :D) pa napraviti jedan mali dernek na Sjeveru.
Ništa, utakmica je već prije 10 min bila započela kad smo došli...u 27.minuti Turković daje 0:1, Osijek vodi. I onda počne nekakav stampedo navijača na na našoj strani,....odjednom svi koji su dolje stajali potrče prema gore na izlaze da bi se za minut opet trčeći vraćali... ja sam s kolegama na svu sreću bio na manje prometnom mjestu pa me nije nitko pregazio. Situacija se smiruje jer u 32.minuti Etto iz diskutabilno dosuđenog DRUGOG penala daje gol (prvi pravilno dosuđeni je obranio Skender, a da Silva je pucao). U 40. minuti jedan lijepi da Silvin gol, lobuje Skendera s ruba 16erca i lopta je opet u mreži, 2:1. Tako, dođe poluvrijeme. Mi sjedimo na mjestu kad nam neki BBBovci počnu dolaziti i tjerati iz stadiona «ekipa, idemo, budimo svi solidarni, iz protesta svi idemo ća» i ganjali su nas sve dok nismo otišli. Što ćemo, ja i ŠI pođemo sve do «Purgeraja» na Ribnjaku i tamo nađemo kolegu iz VI, popili smo 6 medovača, 2 borovnice i otišli. Ja sa ŠI još u «Medvedgrada» gdje sam uz Sprite trijeznio, a on popio «Zlatnog medvjeda». I doma. Još mi je prepričavao da su oni kezmići možda dobavili sebi pitanja iz kolokvija, ali bi ta priča ovaj post produžila za još ovoliko koliko ga sad ima. Jučer smo imali prvi sat fizike, iz toga ćemo imati 150 stranica za naučiti u 3 tjedana... pravi odmor! Sutra možda pođem na Sljeme radi tjelesnog, već sam skupio 14 od potrebnih 30 sati pa da to polako okončam.

Dvije pjesme preporučujem, obedvije od Iron Maidena: «Out of the silent planet» (album «Brave new world») i «Dance of death» («Dance of death»)....

Eto gladan sam pa idem do pekarnice, sad je 10.35 a na blogu će pisati ne znam što već.... sorry na dugom postu i pozdrav....

Eh, da: još samo jedan mali podsjetnik da vi čitatelji i ja pisac znamo što nas čeka u idućem postu (joj, kao ono «Sljedeći Globus izlazi za sedam dana, poseksasjte se s kolporterkom za besplatni primjerak.... :D»): činjenica da NAPOKON imam nove patike, i, što je za vas zanimljivije: bio sam u dvorani za seciranje i bazenu za čuvanje leševa u podrumu zavoda iz anatomije.... Pripremite svoje živce i želuce za novi post......

Np Mudvayne «Determined»

E stvarno moram preko jednog posta malo (probati) opisati svoje očajno/manijakalno/depresivno stanje koje je prije par minuta kulminiralo u poruci napisanoj i poslanoj Tamari koja glasi otprilike ovako: «Spizdija san od učenja! Razvijan fetiš na starke! Jel mogu doći one tvoje nove crne njušiti i lizati?» Ali osječam da to nije više ona ludost koju kojiput namjerno u razgovoru nabacim ili koja mi daje inspiraciju da ubacim poneke škakljive fore u postove... ovo sad je nešto patološko i potencijalno opasno po okolinu!!!
Počeo sam se prije oko sat vremena nekako piskutavo cerekati (za sumnjive čitatelje: ako očekujete uskoro jednu rečenicu tipa «ah šalim se» ili slično: nećete ju naći! Sve ovo što pišem je POTPUNA ISTINA! Ne mogu dokazati ali zašto bih lagao?). I to još prilično glasno! Možda sam te sreće da moji domaćini na katu iznad mene ne drže arsenal oružja u garaži pa sam SAMO ZATO još živ??!
Sad sam se upravo sjetio (inspiriram poglavljem «Klinički slučajevi» iz moje «medicinske biblije» nazvane i «Anatomija čovjeka» iz koje više sati dnevno (u prosjeku 5-6, iako je to za medicinu možda još i malo IAKO je redovito)) kako bih mogao savršeno prikazati svoju bolest i sve što se pravi liječnik pita kad bi mu ovakav slučaj poput mene došao...

KLINIČKI SLUČAJ

18,5-godišnji student medicine Filip doveden je u psihijatriju u budnom i lagano preosjetljivom stanju. Zadnjih 10 dana proveo je učeći anatomiju za kolokvij zakazan 26.10. (pri samoj pomisli na tu obvezu se sav naježi), istražujući kosti u kosturnici anatomskog zavoda i dubeći glavu u anatomski atlas «Sobotta». Situacija se dodatno pogoršava činjenicom da njegova web-zaručnica Tamara već dulje vrijeme izbjegava susret s njim izmišljajući svakojake razloge koje se zbog obostrano postignutog dogovora telekomunikacijskim putem ovdje neće navoditi. Još veći problem je taj što Filip već dulje vrijeme traži odgovarajuće patike (po mogućnosti Vansice) u svojoj veličini (47-48, ako mogu crno-crvene) i probleme s time ima ČAK i u samoproglašenoj metropoli Zagreb što ga čini očajnim zbog mogučnosti da će ostatak svog života morati provoditi s vrećicama iz trgovine (ljeti) i ribarskim čizmama (zimi) na nogama. Usudio bih se navesti i studentsku ishranu kao jednog od sukrivaca za njegovo stanje: nutricionistički gledano je zdrava i puna vitamina ali je kvantitativno gledana nedostatna što se primjećuje po činjenici da u ovaj dio jeseni (kada bih se zimsko salo trebalo početi STVARATI) kod Filipa se TOPI i onaj zadnji dio ljetnjeg što ga čini nervoznim i nadraženim te spremnim na fizičke obračune. Zadnji problem je taj što mu je jedna kolegica s anatomije pomutila pamet a u zadnje vrijeme ju nikako ne može naći u svojoj blizini te joj objasniti svoje osjećaje i pozvati ju na druženje uz piće.

PREGLED
Prije samog pregleda dežurni psihijatar Filipu nudi čisti etanol (100%, ne samo 96%) da ga smiri i izbjegne moguće brutalne konflikte tijekom pregleda i terapije. Student ga odbija (alkohol, psihijatar mu se nije ni nudio) mrmljajući nešto o «straight edgeu» i činjenici da se još u životu nikad nije napio. Liječnik ga ipak nagovori na infuziju u koju kradomice ulijeva i poštenu dozu whiskeya, što našeg brucoša lagano prispavljuje. Psihijatar (koji je dotad već pokazivao lagane homoseksualne tendencije) tu situaciju želi iskoristiti za quick sex s Filipom (sad se taj hetero student ionako ne bih mogao opirati) ali iznenada u sobu uđe svećenik pozvan za svaki slučaj od ravnateljstva bolnice jer sumnjaju na ozbiljne probleme pacijenta, pa da ga duhovno otprati u Drugi svijet ako bude potrebno. Specijalist lagano napaljen i iznerviran u zadnji čas odustane od svoje nakane te pošalje Filipa na pregled mozga CTom.

NALAZ CTa I DIJAGNOZA
Nedugo nakon uvođenja u cijev tomografa marke «CIERNOBYL» Filip se zbog fobije od malih prostora probudi, naglo ustane i glavom zabije u cijev što izaziva epiduralno krvarenje u njegovoj lubanji i izlijevanje cerebrospinalnog likvora bogatog glukozom kroz nos ravno u njegova usta pri čemu se pojavljuje nekakav đankijevski smiješak na njegovom licu iako bi, zbog siline udarca glavom u cijev, trebao biti onesposobljen i za samo puštanje vjetrova.
Na snimkama se uočava samo maleni hematom u lubanji ali smanjena moždana masa u frontalnom zatiljku odgovornom za ponašanje; taj manjak je vjerojatno izazvan udisanjem formalina u kosturnici i prenatrpanosti mozga podatcima kao što je izraz za ostatke ženskog himena nakon defloracije: «carunculae hymenalis».
Dijagnosticira se bipolarni poremećaj emocija (čas presretan, čas pred suicidom) i povremena mentalna retardacija te napredovani čir na želucu zbog stalne izloženosti jakim stresom u zadnje vrijeme. Uz to, radiolog po brazdama na mozgu (točnije: njegovim ostatcima) prepoznaje nesretnog romantika u pacijentu što kod njega izaziva podrugljiv posmijeh a kod pacijenta želju da terapeutu smjesta pregrize vrat, ali ga spriječava činjenica da se zbog hematoma u glavi nalazi u komi, kao i zbog prekomjernog uživanja u vlastitim moždanim tekućinama.

PREDLOŠCI ZA TERAPIJU
Tim stručnjaka sa Šalate je razradio nekoliko planova koji bi mogli dovesti do relativno brzog oporavka (pitanje je: čijeg?) i odluku prepušta čitateljima ovog posta, čime Filipovu terapiju pretvaraju u zanimljiv eksperiment preko kojeg će ispitivati naklonosti i moralne vrijednosti blogera:
a) eutanazija pacijenta te odstranjivanje i prodaja njegovih organa čime se osigurava neoporezivi dodatni dohodak beskrupuloznoj skupini liječnika spremnih na sve
b) vađenje organa bez eutanazije zbog čega će se ubrzo uključiti organizacija AMNESTY INTERNATIONAL te zbog nepoštivanja ljudskih prava Hrvatskoj zabraniti ulazak u EU
c) upućivanje pacijenta na muzikoterapiju s bubnjevima što bi dovelo do iznimno brzog oporavka ali je problem što bi se troškovi za nabavku bubnjeva i dodatne opreme procijenjenih na oko 20.000 kn namirili od poreza
d) upućivanje pacijenta na čelo ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti koje je trenutačno pod budnom opaskom Sanaderove sekretarice Jadranke «Biloglave» Kosor; a pacijenta se smatra kvalificiranijim za taj položaj od sadašnje ministrice jer bleji još više gluposti nego ona, ima istu frizuru ali bolju boju kose i NIJE transseksualac kao što je to ministrica
e) otpuštanje pacijenta i upućivanje na kućnu njegu da istrpljeni budžet HZZOa ne doživi novi krah i liječnici novi Maybach u voznom parku. Negativna strana ove terapije je da se bez nadziranja njegovo mentalno stane može svaki čas dodatno pogoršati te može izmaknuti kontroli i protrčati gol zagrebačkim ulicama što bi dovelo do masovnih srčanih napada zagrebačkih muškaraca zbog otkrivanja dotad neviđenih VELIČINA nekih dijelova ljudskog tijela i nagona zagrebačkih puca da svoje muževe/partnere/priležnike zamijene pacijentom, a to bi dugotrajno rezultiralo demografskim kaosom u Hrvatskoj zbog iznimno povećanog nataliteta

DRAGI BLOGERI, NA VAMA JE DA IZABERETE TERAPIJU!

Np Iron Maiden «Waisting love»
Nakon tri tjedna anatomije sam došao u situaciju da uživam u nećemu što bih, gledajući moje prilike, nazvao ljetnim praznicima. Sad osim medicinskog engleskog srijedom od 17-18.30 i tjelesnog u ponedjeljak (nogomet), srijedu (Jarun) i nedjelju (Sljeme) nemam nikakve formalne obveze, nikakva predavanja, seminare, vježbe,.... ništa! Ali pošto nije baš prilika za odlazak doma (a pošto mi se to ionako ne da) stojim u Zagrebu i učim; na kraju krajeva ću tu i više naučiti: od sutra ću lijepo svaki dan otići u faks do kosturnice pa ponavljati pojedine kosti i zglobove i u čitaonici uz anatomski atlas organske sustave učiti.
Nego, danas (u nedjelju) sam išao na Sljeme na tjelesni s kolegom s anatomije, onim bubnjarom Zagrepčaninom koji mi je svojim šaljivim pričama stvarno digao raspoloženje (a bome mi je ionako trenutačno na low pointu): pričao mi je kako je bilo kada je išao s prijateljima novu godinu proslaviti u Splitu u nekom trošnom stanu pa kad su brijali s nekim čudnim ženskama koje su sebe nazivale VAMPIRICAMA :D i prodavale su spiku da su ih vampiri odabrali pa se seksaju s njima dvjema.... no comments.... pa kad su se te ženske uživile u svoju furku i blebletale pa kad kolegov frend od muke dođe i pita “Dobro, jel ćemo se više jednom jebavati???” :D
Što se tiče samog tog planinarenja, čuo sam da je to ful jednostavno: laganini se penjemo 20 minuta, spuštamo 10 minuta i onda profesor upiše da si bio 4 sata tamo i svi pođemo doma.
ALI zašto bi stvari trebale biti jednostavne? Uhvati nas ganjati po nekim pustim blatnjavim davno korištenim nesigurnim stazama i po strmim puteljcima (da se izrazim zagrebački: “fakat brijem da je bilo ponekad i 60 stupnjeva strmine”) i namučio nas je. No dobro, došao je i ugodan dio priče: ja i ludi kolega smo odsjeli u restoranu tamo i naručili grah s kobasicama... ne znam jel to bilo samo zato što sam bio strašno gladan ali je bilo strahovito dobro :-) Dobro mi paše zagrebačka i slavonska kuhinja (daj mi kulena i tvoj sam :-)), sve mi manje fali Dalmacija (ako uopće), čak razmišljam o tome da počnem ići na Dinamove utakmice kad mi je stadion već blizu...
Nego eto, očigledno sam falio mojem starom jer me došao posjetiti jučer i prespavao kod mene...dva puta smo skupa ručali i malo sam mu pokazao Zagreb i fax....a sad maloprije kad sam ga išao ispratiti na kolodvoru naravno od opet mora svoje izlizane fore derati....
CHECK THIS OUT: idemo nas dvoje na peron odakle mu kreće bus i ja tamo iznenada naiđem na jednu curu što je sa mnom u gimnaziju išla, ono ništa, pričamo gdje smo, što smo, što bi Ameri nazvali POLITE CONVERSATION. E! Onda na pozornicu izlazi moj stari sa svojom jezičinom i upetlja se u razgovor kao “a, da te ne bi ćapale” i “divojke čuvajte mi ga” pa sam ispao kao neki glupan mada ne gajim nikakav interes prema nijednoj od onih koje sam tamo našao (bile su još i njena sestra i cimerica). Sve to skupa je na kraju rezultiralo tome da su se one brzinski pozdravile i još me nekako čudno pogledale....
Pitam se: zašto moji starci ne mogu biti normalni??? Ono, kad vidiš da pričam sa frendicom, pusti me na miru i nemoj za svako žensko biće s kojim komuniciram odmah pomišljati da mi je buduća žena e! Tako me stari već par puta bio uvalio u neke probleme : kad me u Pakoštanima hvalio bio pred nekim mojim očajnim vršnjakinjama pa sam doslovno morao trpjeti nekakva jadna upucavanja i pomiriti se sa činjenicama npr. da bi se te cure ljeti nekim slučajem zapošljavale BAŠ U ONIM dućanima u koje bih svako jutro zalazio....a jedna mala je bila posebno tvrdokorna....jedna koja je radila u pekarnici...ja bih se uvijek kad bi ona radila EVIDENTNO rezervirano ponašao spram nje (čak je ne bih ni u oči gledao, ni zahvaljivao, ništa) a ona je mislila da je mene samo sram.....
Zašto sam ja samo tako kažnjen??? Zašto se uvijek sviđam onim curama koje ne bih htio takoreći ni preko interneta dirati (to su najčešće one slabe, očajne bez ikakve crte emancipacije i samopoštovanja koje inače fizički nisu kojiput ni loše) a one zbog kojih mi se u glavi vrti kad me samo slučajno pogledaju ne žele mene....doduše nije toliko da nisam poželjan (jer kad ljudi čuju da sam solo začude se jer mi kažu svi da ne izgledam uopće loše – s time se slažem, bez neke umišljenosti – a što je još bitnije: u glavi sam postavljen tako da bih se prema svojoj boljoj polovici odnosio božanstveno i romantično, pažljivo i tako dalje....) ali je problem u tome što sam ja cijeli sjeban pred osobom koja mi se sviđa što kulminira u tome da toj istoj ne mogu nikako prići jer naprosto.... zanijemim. Kao da me neka fobija hvata! A najčešće mi se sviđa onaj slatki sramežljivi i nježni tip cure što očekuje da mu dečko prvi priđe i BINGO! Pa je to unaprijed osuđeno na propast.... Takva je i ona u prijašnjem postu spomenuta pankerica zbog koje sam danas kolegi glavu napunio (a na svu sreću je imao razumijevanja za mene), joj kako mi se par puta prelijepo bila nasmiješila tako da joj se aparatić na zubima sličan mojem vidio....stvarno sam uzdisao na ljubičastim oblačićima... ali onda u glavi nađem svakakva odgađanja zato da joj ne priđem. Pa unutarnji monolog «E sad je s frendicama, neću sada» «sad priča s nekim, nema smisla» «sad je nervozna, neću». A kad mi se pružala IDEALNA prilika (sjedila je SAMA SAMCATA na zidiću ispred zavoda za anatomiju, nigdje žive duše... takoreći je mogla neprimjetno striptiz izvesti da je htjela i nitko to ne bi skužio), ja dolazim da uđem (a mogao sam bez problema sjesti kraj nje i popričati s njom) i ona me opet pogleda a ja izvedem POTEZ DANA: spuštene glave (djelovao sam čak i nezainteresirano) promarširam bez ikakve reakcije kraj nje i uđem poput pravog malog štreberčića u zavod.....htio sam se zbog toga poslije upucati od muke.... Sad se najviše bojim toga da će ona u ova dva tjedna ohladiti na mene pa da će moji budući skromni pokušaji biti bez ploda.....stvarno sam ZAKLET!!! :-(
Vjerojatno sam i stoga u zadnje vrijeme nekako tužan....kad sam se prošle srijede vraćao s Jaruna u tramvaj su se ukrcali i dvoje mladih, dečko i cura....kako ju je on nježno zagrlio i naslonio glavu na njezino rame, a ona mu uzvratila i pomilovala ga po zatiljku....to me stvarno dirnulo....ipak još postoji ljubav...ali zašto ju ja nisam doživio nikada....to mi nije jasno: da sam nekakav zao čovjek, da sam ijednu curu iskoristio, tukao, silovao, ne znam što već pa da me stoga više sile kažnjavaju prihvatio bih to, ali kad vidim da oni nasilni šovinistički tipovi čak imaju cure (mada su to u njihovom slučaju prije sluškinje) a da ja, koji bih ju držao kao malo vode na dlanu, ostajem praznih ruku.....
Baš sam nedavno i pogledao spot Iron Maidena za pjesmu «Waisting love» gdje jedan romantičar sanja kako se ljubi sa ženom svojih snova dok u istini zapravo ostaju samo puste želje....i vidiš kako su mu po mišićavom tijelu istetovirana imena žena u koje se zaljubio, a svako novo ime koje si napiše ga strahovito boli.....a na kraju spota mu jedan predivni ženski anđeo prstom prelazi samilosno preko njegovih «rana» na tijelu.....i to me dotaklo.....
Ne znam dalje.....

Eh da još napišem što mi se u ponedjeljak dogodilo....učio ja cijelo jutro i dobar dio popodneva na faxu, u kosturnici i knjižnici....baš sam zadovoljan bio....i onda dođem na nogomet na tjelesnom i hoću braniti....pa na samom kraju utakmice jedan me debeljko loptom pošteno zvizne u glavu....ali na sreću samo u čelo (što da je u nos ili što mi se jednom dogodilo: u aparatić! pa su mi usta krvarila 10 minuta....)...i idem kući pa me dvije cure s anatomije, iz moje grupe, zovu da se družim s njima u kafiću BOING na Šalati....i što se dogodi? Sjedim s njima dvjema, svi kukamo kako nam je teška anatomija....kad ja pogledam kroz prozor i vidim kako prolazi....PANKERICA! Očigledno išla na engleski,....sudeći po izrazu lica nije joj baš bilo drago što sam bio u kafiću s curama....a to i dosta lijepim (ali me ne zanimaju kao cure, nego kao kolegice i frendice)...stvarno sam srečković :-(
E da: od udarca u glavu mi je svo ono učenje pošlo u zaborav.....mehaničkim djelovanjem, tj. udarcem.... SUPER! Da počinim samoubojstvo?
Napomena: čitao sam knjigu iz sudske medicine da me ORASPOLOŽI :D ako kažete DA, kršite zakon (podržavate suicid), ako kažete NE....mučite i mene i moju okolinu....TAKE THE WEAPON OF CHOICE....hvala na čitanju...pozdrav...

Np Metallica "Minus human"
EEEE, nakon ovog tjedna se osjećam otprilike onako kao da me cijela udruga Iskorak silovala ... i to odjednom. Svakakve varijacije na Murphyev zakon (ako nešto može otići po zlu – otići će)....jao, jao. Inače, nemojte pomisliti da išta imam protiv homoseksualaca – štoviše, toleriram ih, pa čak i podržavam. Za čitatelje uskih, konzervativnih stavova: zato nisam automatski i ja homić, ja sam hetero. Ali homići garantirano NISU bolesnici.... to nije uzrokovano virusom, klicom, defektom gena.... Kako je pisalo na vratima jedne francuske ludnice: «Mi smo ovdje samo zato što smo u manjini!» Tako i po homićima svi gaze jer ih je samo oko 10%, pogotovo Crkva. Ta ustanova meni nije jasna: kako nam ona može naređivati kada, gdje, kako i s kim moramo imati seks a ustanova u celibatu! To jest: kako mogu pričati o nećemu o ćemu nemaju pojma? Ili: da li crkvenjaci možda potajno krše celibat (kako da izrazim?)?
Dosta filozofija; ovaj tjedan je bio još naporniji od prošlog. Imali smo nažalost zadnje predavanje s asistentom Mislavom Jelićem: taj lik skrati predavanje na ono najbitnije; uz to s dobrom i zanimljivom intonacijom i postavlja nam pitanja da se i mi uključimo (što je na predavanju inače prava rijetkost). Predavanja s njim počnu u 9 a završe u 10 (najkasnije!) pa imamo dakle pola sata pauze prije negoli u 10.30 idemo kod MISS Marušić na vježbe.
Općenito, predavači na našem faxu su odlični govornici; nikome ne treba papir, uvjereno šeću po dvorani, gledaju nas u oči, nose mikrofone (barem neki) da ih mi svi čujemo (to mi se sviđa :-)) i ne ponašaju se baš umišljeno. Zaboravih reći: prošli tjedan su nam doveli pacijenticu od 14 godina da nam uživo prikažu skoliozu (kada se kralježnica počne kriviti u stranu pa takvi pacijenti izgledaju blago kao slovo S), i to su ju jako profesionalno pripremali da joj uzmu strah, znala je već da treba majicu skinuti i kako se mora namjestiti da svi vidimo tu anomaliju, odgovarala je na naša pitanja...bilo mi ju je stvarno žao :''(
Ovaj tjedan nam se na vježbama uz profesoricu Marušić priključila i doktorica Topić (mlada djevojka, tek je prije par dana doktorirala), točnije danas, u četvrtak. Vježbali smo kosti glave i imali smo diapozitive projicirane s prikazima kostiju i strelicama koje označuju pojedine koštice, žljebove, ureze,... na latinskom. I Topićka ide prozivati da vidi što mi znamo, i prvoga.... naravno, MENE! Dobio sam nešto (relativno) lako: kosti glave na kalvariju (gornji, vanjski dio lubanje) i šavovi koji ih povezuju. I onda kao ja trebam pričati koje su to kosti i što ih povezuje. Uzmem olovku za pokazivanje i ustvari samo čitam latinske nazive s projekcije i malo povežem par rečenica: kao parijetalne kosti povezuje sagitalna sutura (šav na latinskom), čeonu kost s parijetalnim preko frontalne suture, zatiljnu s parijetalnim preko lamboidnog šava. I znao sam čemu služe fontanele na dječjim lubanjama i što se poslije razvija iz njih. Pa kaže Topićka: «evo, kolega nam je ovo jako dobro ponovio!» (a čisto zato što sam čitao sa strelica prave latinske nazive i prevodio ih na hrvatski još) i dobijem pljesak cijele grupe, a neke tajne obožavateljice (haha!) iz zadnjih redova govore «Bravo, Filipe!» I toliko sam dobar dojam ostavio da je asistentica poslije stalno govorila «a kako je to kolega Filip znao,...» sve dok ostalima nije toliko dosadila da su počeli vikati «on je poseban ludi slučaj», «to zato što se ne brije pa ima vremena za učenje», «ali on zna samo glavu», ....
Što se tiče ludosti: ova ekipa s kojom se družim me prozvala PACIJENTOM jer stalno imam neke lude provale, držao sam pravu lubanju u ruci i proučavao njene pojedinosti uz pomoć anatomskog atlasa, pa kažem liku koji sjedi do mene: «to je moja buduća žena!» On: «Daj, makni se od mene bolesniče jedan!» Ili kad sam jednom prilikom detaljno proučavao tu istu lubanju pa me kolega pita što sam to tako zanimljivog pronašao na njoj. A ja kažem «Tražim rupu u koju bih GA mogao zabiti!» (ali to je bila samo šala). I kad sam rekao da bismo u lubanji odlično mogli koktele miksati, a jedan se kolega počeo c'epati od smijeha....bar netko tko razumije moje šale... I prozvali su me nekrofilom zbog moje neskrivene želje za sudskom medicinom. Pa sam jednome koji me gnjavio s tim nadimkom rekao: «Znaš, volio bih te mrtvoga malo seksati!» pa ga je to poklopilo, nije više znao što bi mi rekao.
Da ne biste mislili da sam ovaj tjedan jeo sreću s velikim žlicama: u srijedu smo imali tjelesni, pješačenje oko Jaruna u 17 sati! A ja zbog tramvajske gužve zakasnio pola sata pa oko jezera trčim kroz blato, s torbom na leđima i mobitelom u ruci za orijentaciju (zvao sam kolegu u grupi ispred mene da mi govori koliko mi još treba da ih stignem). Znojim se, trčim kroz blato, maglu, po mokrom klizavom asfaltu, kroz grmlje... i stignem ih tek skroz na kraju, cijeli mokar i prljav, i dobijem zaslužena 3 upisana sata u evidenciju! Ili što mi se jutros dogodilo: patike omiljene plave koje nosim već oko 3 godine (jer ih dovoljno velike za mene – dobro poznatog broja 48- ne mogu tek tako naći, a često ispadnu kao čamci ili klaunovske cipele pa ih onakve ružne i ne želim uzimati, a uz to mi se još manje njih sviđa u mom broju....) rastrgam na izlazu iz kuće!!! Pa sam se trčeći vraćao u stan, obukao blatnjave crne patike s tjelesnog od jučer, malo ih brzinski obrisao u WCu i još stigao na bus! I išao sam danas gledati u SHOE BE DOa u Importanne centru i u Gajevoj kod trga, da si uzmem neke udobne. Našao sam par dobrih modela crnih Vansica (najradije bih crno-crvene, ali eto...). Pa neka starci pošalju lovu kad sutra otvorim račun, uplate pa ću bome šetati okolo u novim omiljenim cipelama. Ili na blog stavim broj računa pa donirajte za jadnoga Filipa u tuđem svijetu :D :D :D ! Možda bude neki happy end glede bubnjeva: dvojica iz ekipe na faxu imaju bubnjeve, a jedan ih ima u atomskom skloništu i svira gitaru pa možda skupa malo zasviramo.... DAAAA! Jer: nakon sljedećeg tjedna anatomije imat ćemo 2 TJEDNA pauze! To jest: NIKAKVA predavanja! Samo što sljedeći petak imamo kolokvij iz lokomotornog sustava a nakon ta dva tjedna parcijalni ispit pa nam daju vrijeme za pripremu. Učit ću, ali i svirati. Učim i sada, ali eto, vidi se da sam spriječen zbog svakakvih zbrka (glup izgovor haha!)... Ali stvarno: ne stignem ni sobu pospremati ni rublje oprati od silne zbrke i strke....sve tamo sliči na bojno polje od nereda, ima li koja da mi malo pomogne :P ? E da: za domaći dobivamo slikice zglobova s ligamentima za bojanje bojicama i označavanje latinskim nazivima, kao prava dječica....
E, još da kažem kako me se najlakše može prepoznati, čak i u gužvi na trgu: često u ruci držim plastičnu bocu tekućeg Dukatovog jogurta (možda moje najdraže piće), a zato me prolaznici vole počastiti čudnim pogledima :P Ali je to sad malo rjeđi slučaj jer imam iksicu i pokaz pa se hranim u menzi ... SPAS! Za razliku od mog supodstanara (moj rođak koji je Škot na jeziku...njega moraš mučiti da bi pričao). Ako sam ja malo šutljiv onda on daje zvukove kao izgorjeli zvučnik, usporedbe radi. Taj lik živi na PEČENIM hrenovkama i tjestenini koja mu zagori nakon 5 MINUTA kuhanja (meni se to nije dogodilo ni nakon pola sata kad sam jednom zaboravio na to)!
U subotu je utakmica sa Švedskom, a ja imam ulaznicu za donji dio Sjevera, gdje su najveći huligani. Možda me netko zbog dalmatinskog dijalekta zgazi?! Na TVu me možda vidite kao lika u crnoj kabanici unutar jednog velikog crvenog zida ljudi, s kratkom smeđom kosom i zgodnom (a jesam umišljen!) bradom.... ako ima nekih tajnih obožavateljica koje ovo čitaju (siiiiigurno masa :D) eto, ostavite mi zadnje poruke, otvorite mi svoje srce još dok sam živ! :D :D :D
Ozbiljnije priče: cure u Zagrebu su božice spram Dalmatinki, nisu sramežljive toliko, vole se zafrkavati s dečkima, pa tako i sa mnom. Nije ih bed pogledati te duboko u oči ako im se sviđaš...još da mi priđe eeee....ima dvije-tri cure prezgodne (barem za moj ukus s kojim se inače rijetko tko slaže).... pogotovo jedna mala pankerica što gitaru svira i češće me preslatko zna pogledati u oči...a isto nosi «tračnice» na zubima kao ja... *srca oko glave*...
Tako, idem ja sad malo za kolokvij učiti, a vi, ako imate nekakve pozdrave za mene, pošaljite mi ih u materijalnom obliku kojeg mogu na banci promijeniti :D.... ah što volim kad me se ljudi sjete... :D :D :D....šala mala, POZDRAAAAV!

UPDATE: Evo još malo nadopunjujem ovaj post u petak navečer, blog.hr je kao remontirao bazu pa nisam mogao postati niti odgovoriti na vaše komentare....neka mi bude oprošteno...
Umjesto toga sam se našao s Tamarom, pronašao patike u mojoj veličini i ukusa koje ću kupiti čim račun otvorim i skrbnička lova sjedne, yup! I, upravo sam se vratio s utakmice Hrvatska-Švedska, bijah na sjeveru, u mirnom istočnom kutu. Zaključak: hrvatski navijači su šovinisti, ustaše i pijanci,.... bljak. A ja ostao STRAIGHT EDGE kao i uvijek, već polagano razmišljam o tome da si istetoviram X na ruku.... činjenica je da još nikad u životu nisam bio pijan....više nekako pripit... čak i kad sam pola boce Amara popio na ludijadi nisam ništa blesaviji bio...ako je to uopće moguće :D Ima li nekoga tko bi me probao napiti? Ne znam kakva bi ta osoba trebala biti i na koji način bi trebala to pokušati...ali bit će vrijedno nagrađena.... u naturi... :P
Tako i sad maloprije kad sam se probijao kroz gužvu kraj pekarne da si uzmem pizzu za večeru nakon utakmice...i što sam pio uz to? JOGURT! Ono, svi me nekako čudno gledaju, a bome i ja njih :D Još su mi u glavi neke navijačke pjesme; primjerice ona šovinistička kada su zagrebačke mažoretkinje održale ples na atletskoj stazi «Baci sisu da se igramo, igramooo, igramooo-oo-oooo!» Pa sam se zapitao kako bi to zvučalo kad bi tako Palestinci pjevali; možda «Baci BOMBU da se igramo» ?! Ili za one koji žele djecu «Baci KONDOM da se igramo».... Imate li vi još neku dobru varijaciju na taj stih? Kao i uvijek izmolio bih ideje na sunce.... pooooozdraaaaaav i puse! (a muškima sportski pozdrav :-))
Eto, zbog učenja ću se morati prestati prati, spremati sobu, hraniti se na infuziju, družiti s gumenim lutkama (ali bez seksa i nježnosti)....
Liječnici mi nekako izgledaju tajanstveno, kao da se u noći sastaju u mračnim društvima gdje čuvaju odgovor na najmučnije pitanje čovječanstva: KAKO ŽENU POUZDANO DOVESTI DO ORGAZMA? :D
Eto zbog problema s blogom mi post nije baš ispao kako sam htio, sorry, svakako sve vas pozdravljam!!! READ YA! ;)

Np Metallica "Minus human"
EEEE, nakon ovog tjedna se osjećam otprilike onako kao da me cijela udruga Iskorak silovala ... i to odjednom. Svakakve varijacije na Murphyev zakon (ako nešto može otići po zlu – otići će)....jao, jao. Inače, nemojte pomisliti da išta imam protiv homoseksualaca – štoviše, toleriram ih, pa čak i podržavam. Za čitatelje uskih, konzervativnih stavova: zato nisam automatski i ja homić, ja sam hetero. Ali homići garantirano NISU bolesnici.... to nije uzrokovano virusom, klicom, defektom gena.... Kako je pisalo na vratima jedne francuske ludnice: «Mi smo ovdje samo zato što smo u manjini!» Tako i po homićima svi gaze jer ih je samo oko 10%, pogotovo Crkva. Ta ustanova meni nije jasna: kako nam ona može naređivati kada, gdje, kako i s kim moramo imati seks a ustanova u celibatu! To jest: kako mogu pričati o nećemu o ćemu nemaju pojma? Ili: da li crkvenjaci možda potajno krše celibat (kako da izrazim?)?
Dosta filozofija; ovaj tjedan je bio još naporniji od prošlog. Imali smo nažalost zadnje predavanje s asistentom Mislavom Jelićem: taj lik skrati predavanje na ono najbitnije; uz to s dobrom i zanimljivom intonacijom i postavlja nam pitanja da se i mi uključimo (što je na predavanju inače prava rijetkost). Predavanja s njim počnu u 9 a završe u 10 (najkasnije!) pa imamo dakle pola sata pauze prije negoli u 10.30 idemo kod MISS Marušić na vježbe.
Općenito, predavači na našem faxu su odlični govornici; nikome ne treba papir, uvjereno šeću po dvorani, gledaju nas u oči, nose mikrofone (barem neki) da ih mi svi čujemo (to mi se sviđa :-)) i ne ponašaju se baš umišljeno. Zaboravih reći: prošli tjedan su nam doveli pacijenticu od 14 godina da nam uživo prikažu skoliozu (kada se kralježnica počne kriviti u stranu pa takvi pacijenti izgledaju blago kao slovo S), i to su ju jako profesionalno pripremali da joj uzmu strah, znala je već da treba majicu skinuti i kako se mora namjestiti da svi vidimo tu anomaliju, odgovarala je na naša pitanja...bilo mi ju je stvarno žao :''(
Ovaj tjedan nam se na vježbama uz profesoricu Marušić priključila i doktorica Topić (mlada djevojka, tek je prije par dana doktorirala), točnije danas, u četvrtak. Vježbali smo kosti glave i imali smo diapozitive projicirane s prikazima kostiju i strelicama koje označuju pojedine koštice, žljebove, ureze,... na latinskom. I Topićka ide prozivati da vidi što mi znamo, i prvoga.... naravno, MENE! Dobio sam nešto (relativno) lako: kosti glave na kalvariju (gornji, vanjski dio lubanje) i šavovi koji ih povezuju. I onda kao ja trebam pričati koje su to kosti i što ih povezuje. Uzmem olovku za pokazivanje i ustvari samo čitam latinske nazive s projekcije i malo povežem par rečenica: kao parijetalne kosti povezuje sagitalna sutura (šav na latinskom), čeonu kost s parijetalnim preko frontalne suture, zatiljnu s parijetalnim preko lamboidnog šava. I znao sam čemu služe fontanele na dječjim lubanjama i što se poslije razvija iz njih. Pa kaže Topićka: «evo, kolega nam je ovo jako dobro ponovio!» (a čisto zato što sam čitao sa strelica prave latinske nazive i prevodio ih na hrvatski još) i dobijem pljesak cijele grupe, a neke tajne obožavateljice (haha!) iz zadnjih redova govore «Bravo, Filipe!» I toliko sam dobar dojam ostavio da je asistentica poslije stalno govorila «a kako je to kolega Filip znao,...» sve dok ostalima nije toliko dosadila da su počeli vikati «on je poseban ludi slučaj», «to zato što se ne brije pa ima vremena za učenje», «ali on zna samo glavu», ....
Što se tiče ludosti: ova ekipa s kojom se družim me prozvala PACIJENTOM jer stalno imam neke lude provale, držao sam pravu lubanju u ruci i proučavao njene pojedinosti uz pomoć anatomskog atlasa, pa kažem liku koji sjedi do mene: «to je moja buduća žena!» On: «Daj, makni se od mene bolesniče jedan!» Ili kad sam jednom prilikom detaljno proučavao tu istu lubanju pa me kolega pita što sam to tako zanimljivog pronašao na njoj. A ja kažem «Tražim rupu u koju bih GA mogao zabiti!» (ali to je bila samo šala). I kad sam rekao da bismo u lubanji odlično mogli koktele miksati, a jedan se kolega počeo c'epati od smijeha....bar netko tko razumije moje šale... I prozvali su me nekrofilom zbog moje neskrivene želje za sudskom medicinom. Pa sam jednome koji me gnjavio s tim nadimkom rekao: «Znaš, volio bih te mrtvoga malo seksati!» pa ga je to poklopilo, nije više znao što bi mi rekao.
Da ne biste mislili da sam ovaj tjedan jeo sreću s velikim žlicama: u srijedu smo imali tjelesni, pješačenje oko Jaruna u 17 sati! A ja zbog tramvajske gužve zakasnio pola sata pa oko jezera trčim kroz blato, s torbom na leđima i mobitelom u ruci za orijentaciju (zvao sam kolegu u grupi ispred mene da mi govori koliko mi još treba da ih stignem). Znojim se, trčim kroz blato, maglu, po mokrom klizavom asfaltu, kroz grmlje... i stignem ih tek skroz na kraju, cijeli mokar i prljav, i dobijem zaslužena 3 upisana sata u evidenciju! Ili što mi se jutros dogodilo: patike omiljene plave koje nosim već oko 3 godine (jer ih dovoljno velike za mene – dobro poznatog broja 48- ne mogu tek tako naći, a često ispadnu kao čamci ili klaunovske cipele pa ih onakve ružne i ne želim uzimati, a uz to mi se još manje njih sviđa u mom broju....) rastrgam na izlazu iz kuće!!! Pa sam se trčeći vraćao u stan, obukao blatnjave crne patike s tjelesnog od jučer, malo ih brzinski obrisao u WCu i još stigao na bus! I išao sam danas gledati u SHOE BE DOa u Importanne centru i u Gajevoj kod trga, da si uzmem neke udobne. Našao sam par dobrih modela crnih Vansica (najradije bih crno-crvene, ali eto...). Pa neka starci pošalju lovu kad sutra otvorim račun, uplate pa ću bome šetati okolo u novim omiljenim cipelama. Ili na blog stavim broj računa pa donirajte za jadnoga Filipa u tuđem svijetu :D :D :D ! Možda bude neki happy end glede bubnjeva: dvojica iz ekipe na faxu imaju bubnjeve, a jedan ih ima u atomskom skloništu i svira gitaru pa možda skupa malo zasviramo.... DAAAA! Jer: nakon sljedećeg tjedna anatomije imat ćemo 2 TJEDNA pauze! To jest: NIKAKVA predavanja! Samo što sljedeći petak imamo kolokvij iz lokomotornog sustava a nakon ta dva tjedna parcijalni ispit pa nam daju vrijeme za pripremu. Učit ću, ali i svirati. Učim i sada, ali eto, vidi se da sam spriječen zbog svakakvih zbrka (glup izgovor haha!)... Ali stvarno: ne stignem ni sobu pospremati ni rublje oprati od silne zbrke i strke....sve tamo sliči na bojno polje od nereda, ima li koja da mi malo pomogne :P ? E da: za domaći dobivamo slikice zglobova s ligamentima za bojanje bojicama i označavanje latinskim nazivima, kao prava dječica....
E, još da kažem kako me se najlakše može prepoznati, čak i u gužvi na trgu: često u ruci držim plastičnu bocu tekućeg Dukatovog jogurta (možda moje najdraže piće), a zato me prolaznici vole počastiti čudnim pogledima :P Ali je to sad malo rjeđi slučaj jer imam iksicu i pokaz pa se hranim u menzi ... SPAS! Za razliku od mog supodstanara (moj rođak koji je Škot na jeziku...njega moraš mučiti da bi pričao). Ako sam ja malo šutljiv onda on daje zvukove kao izgorjeli zvučnik, usporedbe radi. Taj lik živi na PEČENIM hrenovkama i tjestenini koja mu zagori nakon 5 MINUTA kuhanja (meni se to nije dogodilo ni nakon pola sata kad sam jednom zaboravio na to)!
U subotu je utakmica sa Švedskom, a ja imam ulaznicu za donji dio Sjevera, gdje su najveći huligani. Možda me netko zbog dalmatinskog dijalekta zgazi?! Na TVu me možda vidite kao lika u crnoj kabanici unutar jednog velikog crvenog zida ljudi, s kratkom smeđom kosom i zgodnom (a jesam umišljen!) bradom.... ako ima nekih tajnih obožavateljica koje ovo čitaju (siiiiigurno masa :D) eto, ostavite mi zadnje poruke, otvorite mi svoje srce još dok sam živ! :D :D :D
Ozbiljnije priče: cure u Zagrebu su božice spram Dalmatinki, nisu sramežljive toliko, vole se zafrkavati s dečkima, pa tako i sa mnom. Nije ih bed pogledati te duboko u oči ako im se sviđaš...još da mi priđe eeee....ima dvije-tri cure prezgodne (barem za moj ukus s kojim se inače rijetko tko slaže).... pogotovo jedna mala pankerica što gitaru svira i češće me preslatko zna pogledati u oči...a isto nosi «tračnice» na zubima kao ja... *srca oko glave*...
Tako, idem ja sad malo za kolokvij učiti, a vi, ako imate nekakve pozdrave za mene, pošaljite mi ih u materijalnom obliku kojeg mogu na banci promijeniti :D.... ah što volim kad me se ljudi sjete... :D :D :D....šala mala, POZDRAAAAV!

UPDATE: Evo još malo nadopunjujem ovaj post u petak navečer, blog.hr je kao remontirao bazu pa nisam mogao postati niti odgovoriti na vaše komentare....neka mi bude oprošteno...
Umjesto toga sam se našao s Tamarom, pronašao patike u mojoj veličini i ukusa koje ću kupiti čim račun otvorim i skrbnička lova sjedne, yup! I, upravo sam se vratio s utakmice Hrvatska-Švedska, bijah na sjeveru, u mirnom istočnom kutu. Zaključak: hrvatski navijači su šovinisti, ustaše i pijanci,.... bljak. A ja ostao STRAIGHT EDGE kao i uvijek, već polagano razmišljam o tome da si istetoviram X na ruku.... činjenica je da još nikad u životu nisam bio pijan....više nekako pripit... čak i kad sam pola boce Amara popio na ludijadi nisam ništa blesaviji bio...ako je to uopće moguće :D Ima li nekoga tko bi me probao napiti? Ne znam kakva bi ta osoba trebala biti i na koji način bi trebala to pokušati...ali bit će vrijedno nagrađena.... u naturi... :P
Tako i sad maloprije kad sam se probijao kroz gužvu kraj pekarne da si uzmem pizzu za večeru nakon utakmice...i što sam pio uz to? JOGURT! Ono, svi me nekako čudno gledaju, a bome i ja njih :D Još su mi u glavi neke navijačke pjesme; primjerice ona šovinistička kada su zagrebačke mažoretkinje održale ples na atletskoj stazi «Baci sisu da se igramo, igramooo, igramooo-oo-oooo!» Pa sam se zapitao kako bi to zvučalo kad bi tako Palestinci pjevali; možda «Baci BOMBU da se igramo» ?! Ili za one koji žele djecu «Baci KONDOM da se igramo».... Imate li vi još neku dobru varijaciju na taj stih? Kao i uvijek izmolio bih ideje na sunce.... pooooozdraaaaaav i puse! (a muškima sportski pozdrav :-))
I još nešto, danas smo radili živčani sustav... meni se čini da ću ja zbog učenja morati srozati kvalitetu svog života: smrditi zbog netuširanja, ugušiti se u prljavoj sobi, hraniti se na infuziju, družiti se s gumenim lutkama...ali samo PRIČATI, za seks nema vremena, niti za nježnosti :-(...
Nekako mi svi ti doktori izgledaju tajanstveno....kao da se iza ponoći sastaju u mračnim društvima gdje čuvaju najveću tajnu čovječanstva: KAKO POUZDANO DOVESTI ŽENU DO ORGAZMA? :D
Još dvije slikice:
kao prvo, čekam novi album SlipKnoTa, zove se "9.0 Live" (live album), izaći će 1. 11., što znači da će kod nas doći u prodaju negdje iza nove godine; evo slikica albuma....


I evo, naišao sam na sliku mojeg najdražeg bubnjara, Joeya Jordisona iz iste grupe...skroz friška, sa intervjua od prije nekih tjedan dana jer sad imaju turneju po SADu....

To bi bilo to, ispričavam se zbog nejavljanja, ali mi je u internet kafeu bila nekakva gužva...usput, možda zasviram s kolegom iz Vinkovca u garaži...fali im bubnjar...neka me više spasi, dobivam žuljeve na rukama od mahanja palicama po zraku....a vama još jednom POZDRAV!

Np Metallica "Minus human"
EEEE, nakon ovog tjedna se osjećam otprilike onako kao da me cijela udruga Iskorak silovala ... i to odjednom. Svakakve varijacije na Murphyev zakon (ako nešto može otići po zlu – otići će)....jao, jao. Inače, nemojte pomisliti da išta imam protiv homoseksualaca – štoviše, toleriram ih, pa čak i podržavam. Za čitatelje uskih, konzervativnih stavova: zato nisam automatski i ja homić, ja sam hetero. Ali homići garantirano NISU bolesnici.... to nije uzrokovano virusom, klicom, defektom gena.... Kako je pisalo na vratima jedne francuske ludnice: «Mi smo ovdje samo zato što smo u manjini!» Tako i po homićima svi gaze jer ih je samo oko 10%, pogotovo Crkva. Ta ustanova meni nije jasna: kako nam ona može naređivati kada, gdje, kako i s kim moramo imati seks a ustanova u celibatu! To jest: kako mogu pričati o nećemu o ćemu nemaju pojma? Ili: da li crkvenjaci možda potajno krše celibat (kako da izrazim?)?
Dosta filozofija; ovaj tjedan je bio još naporniji od prošlog. Imali smo nažalost zadnje predavanje s asistentom Mislavom Jelićem: taj lik skrati predavanje na ono najbitnije; uz to s dobrom i zanimljivom intonacijom i postavlja nam pitanja da se i mi uključimo (što je na predavanju inače prava rijetkost). Predavanja s njim počnu u 9 a završe u 10 (najkasnije!) pa imamo dakle pola sata pauze prije negoli u 10.30 idemo kod MISS Marušić na vježbe.
Općenito, predavači na našem faxu su odlični govornici; nikome ne treba papir, uvjereno šeću po dvorani, gledaju nas u oči, nose mikrofone (barem neki) da ih mi svi čujemo (to mi se sviđa :-)) i ne ponašaju se baš umišljeno. Zaboravih reći: prošli tjedan su nam doveli pacijenticu od 14 godina da nam uživo prikažu skoliozu (kada se kralježnica počne kriviti u stranu pa takvi pacijenti izgledaju blago kao slovo S), i to su ju jako profesionalno pripremali da joj uzmu strah, znala je već da treba majicu skinuti i kako se mora namjestiti da svi vidimo tu anomaliju, odgovarala je na naša pitanja...bilo mi ju je stvarno žao :''(
Ovaj tjedan nam se na vježbama uz profesoricu Marušić priključila i doktorica Topić (mlada djevojka, tek je prije par dana doktorirala), točnije danas, u četvrtak. Vježbali smo kosti glave i imali smo diapozitive projicirane s prikazima kostiju i strelicama koje označuju pojedine koštice, žljebove, ureze,... na latinskom. I Topićka ide prozivati da vidi što mi znamo, i prvoga.... naravno, MENE! Dobio sam nešto (relativno) lako: kosti glave na kalvariju (gornji, vanjski dio lubanje) i šavovi koji ih povezuju. I onda kao ja trebam pričati koje su to kosti i što ih povezuje. Uzmem olovku za pokazivanje i ustvari samo čitam latinske nazive s projekcije i malo povežem par rečenica: kao parijetalne kosti povezuje sagitalna sutura (šav na latinskom), čeonu kost s parijetalnim preko frontalne suture, zatiljnu s parijetalnim preko lamboidnog šava. I znao sam čemu služe fontanele na dječjim lubanjama i što se poslije razvija iz njih. Pa kaže Topićka: «evo, kolega nam je ovo jako dobro ponovio!» (a čisto zato što sam čitao sa strelica prave latinske nazive i prevodio ih na hrvatski još) i dobijem pljesak cijele grupe, a neke tajne obožavateljice (haha!) iz zadnjih redova govore «Bravo, Filipe!» I toliko sam dobar dojam ostavio da je asistentica poslije stalno govorila «a kako je to kolega Filip znao,...» sve dok ostalima nije toliko dosadila da su počeli vikati «on je poseban ludi slučaj», «to zato što se ne brije pa ima vremena za učenje», «ali on zna samo glavu», ....
Što se tiče ludosti: ova ekipa s kojom se družim me prozvala PACIJENTOM jer stalno imam neke lude provale, držao sam pravu lubanju u ruci i proučavao njene pojedinosti uz pomoć anatomskog atlasa, pa kažem liku koji sjedi do mene: «to je moja buduća žena!» On: «Daj, makni se od mene bolesniče jedan!» Ili kad sam jednom prilikom detaljno proučavao tu istu lubanju pa me kolega pita što sam to tako zanimljivog pronašao na njoj. A ja kažem «Tražim rupu u koju bih GA mogao zabiti!» (ali to je bila samo šala). I kad sam rekao da bismo u lubanji odlično mogli koktele miksati, a jedan se kolega počeo c'epati od smijeha....bar netko tko razumije moje šale... I prozvali su me nekrofilom zbog moje neskrivene želje za sudskom medicinom. Pa sam jednome koji me gnjavio s tim nadimkom rekao: «Znaš, volio bih te mrtvoga malo seksati!» pa ga je to poklopilo, nije više znao što bi mi rekao.
Da ne biste mislili da sam ovaj tjedan jeo sreću s velikim žlicama: u srijedu smo imali tjelesni, pješačenje oko Jaruna u 17 sati! A ja zbog tramvajske gužve zakasnio pola sata pa oko jezera trčim kroz blato, s torbom na leđima i mobitelom u ruci za orijentaciju (zvao sam kolegu u grupi ispred mene da mi govori koliko mi još treba da ih stignem). Znojim se, trčim kroz blato, maglu, po mokrom klizavom asfaltu, kroz grmlje... i stignem ih tek skroz na kraju, cijeli mokar i prljav, i dobijem zaslužena 3 upisana sata u evidenciju! Ili što mi se jutros dogodilo: patike omiljene plave koje nosim već oko 3 godine (jer ih dovoljno velike za mene – dobro poznatog broja 48- ne mogu tek tako naći, a često ispadnu kao čamci ili klaunovske cipele pa ih onakve ružne i ne želim uzimati, a uz to mi se još manje njih sviđa u mom broju....) rastrgam na izlazu iz kuće!!! Pa sam se trčeći vraćao u stan, obukao blatnjave crne patike s tjelesnog od jučer, malo ih brzinski obrisao u WCu i još stigao na bus! I išao sam danas gledati u SHOE BE DOa u Importanne centru i u Gajevoj kod trga, da si uzmem neke udobne. Našao sam par dobrih modela crnih Vansica (najradije bih crno-crvene, ali eto...). Pa neka starci pošalju lovu kad sutra otvorim račun, uplate pa ću bome šetati okolo u novim omiljenim cipelama. Ili na blog stavim broj računa pa donirajte za jadnoga Filipa u tuđem svijetu :D :D :D ! Možda bude neki happy end glede bubnjeva: dvojica iz ekipe na faxu imaju bubnjeve, a jedan ih ima u atomskom skloništu i svira gitaru pa možda skupa malo zasviramo.... DAAAA! Jer: nakon sljedećeg tjedna anatomije imat ćemo 2 TJEDNA pauze! To jest: NIKAKVA predavanja! Samo što sljedeći petak imamo kolokvij iz lokomotornog sustava a nakon ta dva tjedna parcijalni ispit pa nam daju vrijeme za pripremu. Učit ću, ali i svirati. Učim i sada, ali eto, vidi se da sam spriječen zbog svakakvih zbrka (glup izgovor haha!)... Ali stvarno: ne stignem ni sobu pospremati ni rublje oprati od silne zbrke i strke....sve tamo sliči na bojno polje od nereda, ima li koja da mi malo pomogne :P ? E da: za domaći dobivamo slikice zglobova s ligamentima za bojanje bojicama i označavanje latinskim nazivima, kao prava dječica....
E, još da kažem kako me se najlakše može prepoznati, čak i u gužvi na trgu: često u ruci držim plastičnu bocu tekućeg Dukatovog jogurta (možda moje najdraže piće), a zato me prolaznici vole počastiti čudnim pogledima :P Ali je to sad malo rjeđi slučaj jer imam iksicu i pokaz pa se hranim u menzi ... SPAS! Za razliku od mog supodstanara (moj rođak koji je Škot na jeziku...njega moraš mučiti da bi pričao). Ako sam ja malo šutljiv onda on daje zvukove kao izgorjeli zvučnik, usporedbe radi. Taj lik živi na PEČENIM hrenovkama i tjestenini koja mu zagori nakon 5 MINUTA kuhanja (meni se to nije dogodilo ni nakon pola sata kad sam jednom zaboravio na to)!
U subotu je utakmica sa Švedskom, a ja imam ulaznicu za donji dio Sjevera, gdje su najveći huligani. Možda me netko zbog dalmatinskog dijalekta zgazi?! Na TVu me možda vidite kao lika u crnoj kabanici unutar jednog velikog crvenog zida ljudi, s kratkom smeđom kosom i zgodnom (a jesam umišljen!) bradom.... ako ima nekih tajnih obožavateljica koje ovo čitaju (siiiiigurno masa :D) eto, ostavite mi zadnje poruke, otvorite mi svoje srce još dok sam živ! :D :D :D
Ozbiljnije priče: cure u Zagrebu su božice spram Dalmatinki, nisu sramežljive toliko, vole se zafrkavati s dečkima, pa tako i sa mnom. Nije ih bed pogledati te duboko u oči ako im se sviđaš...još da mi priđe eeee....ima dvije-tri cure prezgodne (barem za moj ukus s kojim se inače rijetko tko slaže).... pogotovo jedna mala pankerica što gitaru svira i češće me preslatko zna pogledati u oči...a isto nosi «tračnice» na zubima kao ja... *srca oko glave*...
Tako, idem ja sad malo za kolokvij učiti, a vi, ako imate nekakve pozdrave za mene, pošaljite mi ih u materijalnom obliku kojeg mogu na banci promijeniti :D.... ah što volim kad me se ljudi sjete... :D :D :D....šala mala, POZDRAAAAV!

UPDATE: Evo još malo nadopunjujem ovaj post u petak navečer, blog.hr je kao remontirao bazu pa nisam mogao postati niti odgovoriti na vaše komentare....neka mi bude oprošteno...
Umjesto toga sam se našao s Tamarom, pronašao patike u mojoj veličini i ukusa koje ću kupiti čim račun otvorim i skrbnička lova sjedne, yup! I, upravo sam se vratio s utakmice Hrvatska-Švedska, bijah na sjeveru, u mirnom istočnom kutu. Zaključak: hrvatski navijači su šovinisti, ustaše i pijanci,.... bljak. A ja ostao STRAIGHT EDGE kao i uvijek, već polagano razmišljam o tome da si istetoviram X na ruku.... činjenica je da još nikad u životu nisam bio pijan....više nekako pripit... čak i kad sam pola boce Amara popio na ludijadi nisam ništa blesaviji bio...ako je to uopće moguće :D Ima li nekoga tko bi me probao napiti? Ne znam kakva bi ta osoba trebala biti i na koji način bi trebala to pokušati...ali bit će vrijedno nagrađena.... u naturi... :P
Tako i sad maloprije kad sam se probijao kroz gužvu kraj pekarne da si uzmem pizzu za večeru nakon utakmice...i što sam pio uz to? JOGURT! Ono, svi me nekako čudno gledaju, a bome i ja njih :D Još su mi u glavi neke navijačke pjesme; primjerice ona šovinistička kada su zagrebačke mažoretkinje održale ples na atletskoj stazi «Baci sisu da se igramo, igramooo, igramooo-oo-oooo!» Pa sam se zapitao kako bi to zvučalo kad bi tako Palestinci pjevali; možda «Baci BOMBU da se igramo» ?! Ili za one koji žele djecu «Baci KONDOM da se igramo».... Imate li vi još neku dobru varijaciju na taj stih? Kao i uvijek izmolio bih ideje na sunce.... pooooozdraaaaaav i puse! (a muškima sportski pozdrav :-))
I još nešto, danas smo radili živčani sustav... meni se čini da ću ja zbog učenja morati srozati kvalitetu svog života: smrditi zbog netuširanja, ugušiti se u prljavoj sobi, hraniti se na infuziju, družiti se s gumenim lutkama...ali samo PRIČATI, za seks nema vremena, niti za nježnosti :-(...
Nekako mi svi ti doktori izgledaju tajanstveno....kao da se iza ponoći sastaju u mračnim društvima gdje čuvaju najveću tajnu čovječanstva: KAKO POUZDANO DOVESTI ŽENU DO ORGAZMA? :D
Još dvije slikice:
kao prvo, čekam novi album SlipKnoTa, zove se "9.0 Live" (live album), izaći će 1. 11., što znači da će kod nas doći u prodaju negdje iza nove godine; evo slikica albuma....


I evo, naišao sam na sliku mojeg najdražeg bubnjara, Joeya Jordisona iz iste grupe...skroz friška, sa intervjua od prije nekih tjedan dana jer sad imaju turneju po SADu....

To bi bilo to, ispričavam se zbog nejavljanja, ali mi je u internet kafeu bila nekakva gužva...usput, možda zasviram s kolegom iz Vinkovca u garaži...fali im bubnjar...neka me više spasi, dobivam žuljeve na rukama od mahanja palicama po zraku....a vama još jednom POZDRAV!