Np Metallica "Minus human"
EEEE, nakon ovog tjedna se osjećam otprilike onako kao da me cijela udruga Iskorak silovala ... i to odjednom. Svakakve varijacije na Murphyev zakon (ako nešto može otići po zlu – otići će)....jao, jao. Inače, nemojte pomisliti da išta imam protiv homoseksualaca – štoviše, toleriram ih, pa čak i podržavam. Za čitatelje uskih, konzervativnih stavova: zato nisam automatski i ja homić, ja sam hetero. Ali homići garantirano NISU bolesnici.... to nije uzrokovano virusom, klicom, defektom gena.... Kako je pisalo na vratima jedne francuske ludnice: «Mi smo ovdje samo zato što smo u manjini!» Tako i po homićima svi gaze jer ih je samo oko 10%, pogotovo Crkva. Ta ustanova meni nije jasna: kako nam ona može naređivati kada, gdje, kako i s kim moramo imati seks a ustanova u celibatu! To jest: kako mogu pričati o nećemu o ćemu nemaju pojma? Ili: da li crkvenjaci možda potajno krše celibat (kako da izrazim?)?
Dosta filozofija; ovaj tjedan je bio još naporniji od prošlog. Imali smo nažalost zadnje predavanje s asistentom Mislavom Jelićem: taj lik skrati predavanje na ono najbitnije; uz to s dobrom i zanimljivom intonacijom i postavlja nam pitanja da se i mi uključimo (što je na predavanju inače prava rijetkost). Predavanja s njim počnu u 9 a završe u 10 (najkasnije!) pa imamo dakle pola sata pauze prije negoli u 10.30 idemo kod MISS Marušić na vježbe.
Općenito, predavači na našem faxu su odlični govornici; nikome ne treba papir, uvjereno šeću po dvorani, gledaju nas u oči, nose mikrofone (barem neki) da ih mi svi čujemo (to mi se sviđa :-)) i ne ponašaju se baš umišljeno. Zaboravih reći: prošli tjedan su nam doveli pacijenticu od 14 godina da nam uživo prikažu skoliozu (kada se kralježnica počne kriviti u stranu pa takvi pacijenti izgledaju blago kao slovo S), i to su ju jako profesionalno pripremali da joj uzmu strah, znala je već da treba majicu skinuti i kako se mora namjestiti da svi vidimo tu anomaliju, odgovarala je na naša pitanja...bilo mi ju je stvarno žao :''(
Ovaj tjedan nam se na vježbama uz profesoricu Marušić priključila i doktorica Topić (mlada djevojka, tek je prije par dana doktorirala), točnije danas, u četvrtak. Vježbali smo kosti glave i imali smo diapozitive projicirane s prikazima kostiju i strelicama koje označuju pojedine koštice, žljebove, ureze,... na latinskom. I Topićka ide prozivati da vidi što mi znamo, i prvoga.... naravno, MENE! Dobio sam nešto (relativno) lako: kosti glave na kalvariju (gornji, vanjski dio lubanje) i šavovi koji ih povezuju. I onda kao ja trebam pričati koje su to kosti i što ih povezuje. Uzmem olovku za pokazivanje i ustvari samo čitam latinske nazive s projekcije i malo povežem par rečenica: kao parijetalne kosti povezuje sagitalna sutura (šav na latinskom), čeonu kost s parijetalnim preko frontalne suture, zatiljnu s parijetalnim preko lamboidnog šava. I znao sam čemu služe fontanele na dječjim lubanjama i što se poslije razvija iz njih. Pa kaže Topićka: «evo, kolega nam je ovo jako dobro ponovio!» (a čisto zato što sam čitao sa strelica prave latinske nazive i prevodio ih na hrvatski još) i dobijem pljesak cijele grupe, a neke tajne obožavateljice (haha!) iz zadnjih redova govore «Bravo, Filipe!» I toliko sam dobar dojam ostavio da je asistentica poslije stalno govorila «a kako je to kolega Filip znao,...» sve dok ostalima nije toliko dosadila da su počeli vikati «on je poseban ludi slučaj», «to zato što se ne brije pa ima vremena za učenje», «ali on zna samo glavu», ....
Što se tiče ludosti: ova ekipa s kojom se družim me prozvala PACIJENTOM jer stalno imam neke lude provale, držao sam pravu lubanju u ruci i proučavao njene pojedinosti uz pomoć anatomskog atlasa, pa kažem liku koji sjedi do mene: «to je moja buduća žena!» On: «Daj, makni se od mene bolesniče jedan!» Ili kad sam jednom prilikom detaljno proučavao tu istu lubanju pa me kolega pita što sam to tako zanimljivog pronašao na njoj. A ja kažem «Tražim rupu u koju bih GA mogao zabiti!» (ali to je bila samo šala). I kad sam rekao da bismo u lubanji odlično mogli koktele miksati, a jedan se kolega počeo c'epati od smijeha....bar netko tko razumije moje šale... I prozvali su me nekrofilom zbog moje neskrivene želje za sudskom medicinom. Pa sam jednome koji me gnjavio s tim nadimkom rekao: «Znaš, volio bih te mrtvoga malo seksati!» pa ga je to poklopilo, nije više znao što bi mi rekao.
Da ne biste mislili da sam ovaj tjedan jeo sreću s velikim žlicama: u srijedu smo imali tjelesni, pješačenje oko Jaruna u 17 sati! A ja zbog tramvajske gužve zakasnio pola sata pa oko jezera trčim kroz blato, s torbom na leđima i mobitelom u ruci za orijentaciju (zvao sam kolegu u grupi ispred mene da mi govori koliko mi još treba da ih stignem). Znojim se, trčim kroz blato, maglu, po mokrom klizavom asfaltu, kroz grmlje... i stignem ih tek skroz na kraju, cijeli mokar i prljav, i dobijem zaslužena 3 upisana sata u evidenciju! Ili što mi se jutros dogodilo: patike omiljene plave koje nosim već oko 3 godine (jer ih dovoljno velike za mene – dobro poznatog broja 48- ne mogu tek tako naći, a često ispadnu kao čamci ili klaunovske cipele pa ih onakve ružne i ne želim uzimati, a uz to mi se još manje njih sviđa u mom broju....) rastrgam na izlazu iz kuće!!! Pa sam se trčeći vraćao u stan, obukao blatnjave crne patike s tjelesnog od jučer, malo ih brzinski obrisao u WCu i još stigao na bus! I išao sam danas gledati u SHOE BE DOa u Importanne centru i u Gajevoj kod trga, da si uzmem neke udobne. Našao sam par dobrih modela crnih Vansica (najradije bih crno-crvene, ali eto...). Pa neka starci pošalju lovu kad sutra otvorim račun, uplate pa ću bome šetati okolo u novim omiljenim cipelama. Ili na blog stavim broj računa pa donirajte za jadnoga Filipa u tuđem svijetu :D :D :D ! Možda bude neki happy end glede bubnjeva: dvojica iz ekipe na faxu imaju bubnjeve, a jedan ih ima u atomskom skloništu i svira gitaru pa možda skupa malo zasviramo.... DAAAA! Jer: nakon sljedećeg tjedna anatomije imat ćemo 2 TJEDNA pauze! To jest: NIKAKVA predavanja! Samo što sljedeći petak imamo kolokvij iz lokomotornog sustava a nakon ta dva tjedna parcijalni ispit pa nam daju vrijeme za pripremu. Učit ću, ali i svirati. Učim i sada, ali eto, vidi se da sam spriječen zbog svakakvih zbrka (glup izgovor haha!)... Ali stvarno: ne stignem ni sobu pospremati ni rublje oprati od silne zbrke i strke....sve tamo sliči na bojno polje od nereda, ima li koja da mi malo pomogne :P ? E da: za domaći dobivamo slikice zglobova s ligamentima za bojanje bojicama i označavanje latinskim nazivima, kao prava dječica....
E, još da kažem kako me se najlakše može prepoznati, čak i u gužvi na trgu: često u ruci držim plastičnu bocu tekućeg Dukatovog jogurta (možda moje najdraže piće), a zato me prolaznici vole počastiti čudnim pogledima :P Ali je to sad malo rjeđi slučaj jer imam iksicu i pokaz pa se hranim u menzi ... SPAS! Za razliku od mog supodstanara (moj rođak koji je Škot na jeziku...njega moraš mučiti da bi pričao). Ako sam ja malo šutljiv onda on daje zvukove kao izgorjeli zvučnik, usporedbe radi. Taj lik živi na PEČENIM hrenovkama i tjestenini koja mu zagori nakon 5 MINUTA kuhanja (meni se to nije dogodilo ni nakon pola sata kad sam jednom zaboravio na to)!
U subotu je utakmica sa Švedskom, a ja imam ulaznicu za donji dio Sjevera, gdje su najveći huligani. Možda me netko zbog dalmatinskog dijalekta zgazi?! Na TVu me možda vidite kao lika u crnoj kabanici unutar jednog velikog crvenog zida ljudi, s kratkom smeđom kosom i zgodnom (a jesam umišljen!) bradom.... ako ima nekih tajnih obožavateljica koje ovo čitaju (siiiiigurno masa :D) eto, ostavite mi zadnje poruke, otvorite mi svoje srce još dok sam živ! :D :D :D
Ozbiljnije priče: cure u Zagrebu su božice spram Dalmatinki, nisu sramežljive toliko, vole se zafrkavati s dečkima, pa tako i sa mnom. Nije ih bed pogledati te duboko u oči ako im se sviđaš...još da mi priđe eeee....ima dvije-tri cure prezgodne (barem za moj ukus s kojim se inače rijetko tko slaže).... pogotovo jedna mala pankerica što gitaru svira i češće me preslatko zna pogledati u oči...a isto nosi «tračnice» na zubima kao ja... *srca oko glave*...
Tako, idem ja sad malo za kolokvij učiti, a vi, ako imate nekakve pozdrave za mene, pošaljite mi ih u materijalnom obliku kojeg mogu na banci promijeniti :D.... ah što volim kad me se ljudi sjete... :D :D :D....šala mala, POZDRAAAAV!
UPDATE: Evo još malo nadopunjujem ovaj post u petak navečer, blog.hr je kao remontirao bazu pa nisam mogao postati niti odgovoriti na vaše komentare....neka mi bude oprošteno...
Umjesto toga sam se našao s Tamarom, pronašao patike u mojoj veličini i ukusa koje ću kupiti čim račun otvorim i skrbnička lova sjedne, yup! I, upravo sam se vratio s utakmice Hrvatska-Švedska, bijah na sjeveru, u mirnom istočnom kutu. Zaključak: hrvatski navijači su šovinisti, ustaše i pijanci,.... bljak. A ja ostao STRAIGHT EDGE kao i uvijek, već polagano razmišljam o tome da si istetoviram X na ruku.... činjenica je da još nikad u životu nisam bio pijan....više nekako pripit... čak i kad sam pola boce Amara popio na ludijadi nisam ništa blesaviji bio...ako je to uopće moguće :D Ima li nekoga tko bi me probao napiti? Ne znam kakva bi ta osoba trebala biti i na koji način bi trebala to pokušati...ali bit će vrijedno nagrađena.... u naturi... :P
Tako i sad maloprije kad sam se probijao kroz gužvu kraj pekarne da si uzmem pizzu za večeru nakon utakmice...i što sam pio uz to? JOGURT! Ono, svi me nekako čudno gledaju, a bome i ja njih :D Još su mi u glavi neke navijačke pjesme; primjerice ona šovinistička kada su zagrebačke mažoretkinje održale ples na atletskoj stazi «Baci sisu da se igramo, igramooo, igramooo-oo-oooo!» Pa sam se zapitao kako bi to zvučalo kad bi tako Palestinci pjevali; možda «Baci BOMBU da se igramo» ?! Ili za one koji žele djecu «Baci KONDOM da se igramo».... Imate li vi još neku dobru varijaciju na taj stih? Kao i uvijek izmolio bih ideje na sunce.... pooooozdraaaaaav i puse! (a muškima sportski pozdrav :-))
Eto, zbog učenja ću se morati prestati prati, spremati sobu, hraniti se na infuziju, družiti s gumenim lutkama (ali bez seksa i nježnosti)....
Liječnici mi nekako izgledaju tajanstveno, kao da se u noći sastaju u mračnim društvima gdje čuvaju odgovor na najmučnije pitanje čovječanstva: KAKO ŽENU POUZDANO DOVESTI DO ORGAZMA? :D
Eto zbog problema s blogom mi post nije baš ispao kako sam htio, sorry, svakako sve vas pozdravljam!!! READ YA! ;)
Post je objavljen 10.10.2005. u 15:15 sati.