|
Np Iron Maiden «Waisting love»
Nakon tri tjedna anatomije sam došao u situaciju da uživam u nećemu što bih, gledajući moje prilike, nazvao ljetnim praznicima. Sad osim medicinskog engleskog srijedom od 17-18.30 i tjelesnog u ponedjeljak (nogomet), srijedu (Jarun) i nedjelju (Sljeme) nemam nikakve formalne obveze, nikakva predavanja, seminare, vježbe,.... ništa! Ali pošto nije baš prilika za odlazak doma (a pošto mi se to ionako ne da) stojim u Zagrebu i učim; na kraju krajeva ću tu i više naučiti: od sutra ću lijepo svaki dan otići u faks do kosturnice pa ponavljati pojedine kosti i zglobove i u čitaonici uz anatomski atlas organske sustave učiti.
Nego, danas (u nedjelju) sam išao na Sljeme na tjelesni s kolegom s anatomije, onim bubnjarom Zagrepčaninom koji mi je svojim šaljivim pričama stvarno digao raspoloženje (a bome mi je ionako trenutačno na low pointu): pričao mi je kako je bilo kada je išao s prijateljima novu godinu proslaviti u Splitu u nekom trošnom stanu pa kad su brijali s nekim čudnim ženskama koje su sebe nazivale VAMPIRICAMA :D i prodavale su spiku da su ih vampiri odabrali pa se seksaju s njima dvjema.... no comments.... pa kad su se te ženske uživile u svoju furku i blebletale pa kad kolegov frend od muke dođe i pita “Dobro, jel ćemo se više jednom jebavati???” :D
Što se tiče samog tog planinarenja, čuo sam da je to ful jednostavno: laganini se penjemo 20 minuta, spuštamo 10 minuta i onda profesor upiše da si bio 4 sata tamo i svi pođemo doma.
ALI zašto bi stvari trebale biti jednostavne? Uhvati nas ganjati po nekim pustim blatnjavim davno korištenim nesigurnim stazama i po strmim puteljcima (da se izrazim zagrebački: “fakat brijem da je bilo ponekad i 60 stupnjeva strmine”) i namučio nas je. No dobro, došao je i ugodan dio priče: ja i ludi kolega smo odsjeli u restoranu tamo i naručili grah s kobasicama... ne znam jel to bilo samo zato što sam bio strašno gladan ali je bilo strahovito dobro :-) Dobro mi paše zagrebačka i slavonska kuhinja (daj mi kulena i tvoj sam :-)), sve mi manje fali Dalmacija (ako uopće), čak razmišljam o tome da počnem ići na Dinamove utakmice kad mi je stadion već blizu...
Nego eto, očigledno sam falio mojem starom jer me došao posjetiti jučer i prespavao kod mene...dva puta smo skupa ručali i malo sam mu pokazao Zagreb i fax....a sad maloprije kad sam ga išao ispratiti na kolodvoru naravno od opet mora svoje izlizane fore derati....
CHECK THIS OUT: idemo nas dvoje na peron odakle mu kreće bus i ja tamo iznenada naiđem na jednu curu što je sa mnom u gimnaziju išla, ono ništa, pričamo gdje smo, što smo, što bi Ameri nazvali POLITE CONVERSATION. E! Onda na pozornicu izlazi moj stari sa svojom jezičinom i upetlja se u razgovor kao “a, da te ne bi ćapale” i “divojke čuvajte mi ga” pa sam ispao kao neki glupan mada ne gajim nikakav interes prema nijednoj od onih koje sam tamo našao (bile su još i njena sestra i cimerica). Sve to skupa je na kraju rezultiralo tome da su se one brzinski pozdravile i još me nekako čudno pogledale....
Pitam se: zašto moji starci ne mogu biti normalni??? Ono, kad vidiš da pričam sa frendicom, pusti me na miru i nemoj za svako žensko biće s kojim komuniciram odmah pomišljati da mi je buduća žena e! Tako me stari već par puta bio uvalio u neke probleme : kad me u Pakoštanima hvalio bio pred nekim mojim očajnim vršnjakinjama pa sam doslovno morao trpjeti nekakva jadna upucavanja i pomiriti se sa činjenicama npr. da bi se te cure ljeti nekim slučajem zapošljavale BAŠ U ONIM dućanima u koje bih svako jutro zalazio....a jedna mala je bila posebno tvrdokorna....jedna koja je radila u pekarnici...ja bih se uvijek kad bi ona radila EVIDENTNO rezervirano ponašao spram nje (čak je ne bih ni u oči gledao, ni zahvaljivao, ništa) a ona je mislila da je mene samo sram.....
Zašto sam ja samo tako kažnjen??? Zašto se uvijek sviđam onim curama koje ne bih htio takoreći ni preko interneta dirati (to su najčešće one slabe, očajne bez ikakve crte emancipacije i samopoštovanja koje inače fizički nisu kojiput ni loše) a one zbog kojih mi se u glavi vrti kad me samo slučajno pogledaju ne žele mene....doduše nije toliko da nisam poželjan (jer kad ljudi čuju da sam solo začude se jer mi kažu svi da ne izgledam uopće loše – s time se slažem, bez neke umišljenosti – a što je još bitnije: u glavi sam postavljen tako da bih se prema svojoj boljoj polovici odnosio božanstveno i romantično, pažljivo i tako dalje....) ali je problem u tome što sam ja cijeli sjeban pred osobom koja mi se sviđa što kulminira u tome da toj istoj ne mogu nikako prići jer naprosto.... zanijemim. Kao da me neka fobija hvata! A najčešće mi se sviđa onaj slatki sramežljivi i nježni tip cure što očekuje da mu dečko prvi priđe i BINGO! Pa je to unaprijed osuđeno na propast.... Takva je i ona u prijašnjem postu spomenuta pankerica zbog koje sam danas kolegi glavu napunio (a na svu sreću je imao razumijevanja za mene), joj kako mi se par puta prelijepo bila nasmiješila tako da joj se aparatić na zubima sličan mojem vidio....stvarno sam uzdisao na ljubičastim oblačićima... ali onda u glavi nađem svakakva odgađanja zato da joj ne priđem. Pa unutarnji monolog «E sad je s frendicama, neću sada» «sad priča s nekim, nema smisla» «sad je nervozna, neću». A kad mi se pružala IDEALNA prilika (sjedila je SAMA SAMCATA na zidiću ispred zavoda za anatomiju, nigdje žive duše... takoreći je mogla neprimjetno striptiz izvesti da je htjela i nitko to ne bi skužio), ja dolazim da uđem (a mogao sam bez problema sjesti kraj nje i popričati s njom) i ona me opet pogleda a ja izvedem POTEZ DANA: spuštene glave (djelovao sam čak i nezainteresirano) promarširam bez ikakve reakcije kraj nje i uđem poput pravog malog štreberčića u zavod.....htio sam se zbog toga poslije upucati od muke.... Sad se najviše bojim toga da će ona u ova dva tjedna ohladiti na mene pa da će moji budući skromni pokušaji biti bez ploda.....stvarno sam ZAKLET!!! :-(
Vjerojatno sam i stoga u zadnje vrijeme nekako tužan....kad sam se prošle srijede vraćao s Jaruna u tramvaj su se ukrcali i dvoje mladih, dečko i cura....kako ju je on nježno zagrlio i naslonio glavu na njezino rame, a ona mu uzvratila i pomilovala ga po zatiljku....to me stvarno dirnulo....ipak još postoji ljubav...ali zašto ju ja nisam doživio nikada....to mi nije jasno: da sam nekakav zao čovjek, da sam ijednu curu iskoristio, tukao, silovao, ne znam što već pa da me stoga više sile kažnjavaju prihvatio bih to, ali kad vidim da oni nasilni šovinistički tipovi čak imaju cure (mada su to u njihovom slučaju prije sluškinje) a da ja, koji bih ju držao kao malo vode na dlanu, ostajem praznih ruku.....
Baš sam nedavno i pogledao spot Iron Maidena za pjesmu «Waisting love» gdje jedan romantičar sanja kako se ljubi sa ženom svojih snova dok u istini zapravo ostaju samo puste želje....i vidiš kako su mu po mišićavom tijelu istetovirana imena žena u koje se zaljubio, a svako novo ime koje si napiše ga strahovito boli.....a na kraju spota mu jedan predivni ženski anđeo prstom prelazi samilosno preko njegovih «rana» na tijelu.....i to me dotaklo.....
Ne znam dalje.....
Eh da još napišem što mi se u ponedjeljak dogodilo....učio ja cijelo jutro i dobar dio popodneva na faxu, u kosturnici i knjižnici....baš sam zadovoljan bio....i onda dođem na nogomet na tjelesnom i hoću braniti....pa na samom kraju utakmice jedan me debeljko loptom pošteno zvizne u glavu....ali na sreću samo u čelo (što da je u nos ili što mi se jednom dogodilo: u aparatić! pa su mi usta krvarila 10 minuta....)...i idem kući pa me dvije cure s anatomije, iz moje grupe, zovu da se družim s njima u kafiću BOING na Šalati....i što se dogodi? Sjedim s njima dvjema, svi kukamo kako nam je teška anatomija....kad ja pogledam kroz prozor i vidim kako prolazi....PANKERICA! Očigledno išla na engleski,....sudeći po izrazu lica nije joj baš bilo drago što sam bio u kafiću s curama....a to i dosta lijepim (ali me ne zanimaju kao cure, nego kao kolegice i frendice)...stvarno sam srečković :-(
E da: od udarca u glavu mi je svo ono učenje pošlo u zaborav.....mehaničkim djelovanjem, tj. udarcem.... SUPER! Da počinim samoubojstvo?
Napomena: čitao sam knjigu iz sudske medicine da me ORASPOLOŽI :D ako kažete DA, kršite zakon (podržavate suicid), ako kažete NE....mučite i mene i moju okolinu....TAKE THE WEAPON OF CHOICE....hvala na čitanju...pozdrav...
|
