|
Np Šajeta «Party za ekipu»
Hah, ipak mi ne treba terapija! Manijakalnost mi je odletjela s rezultatima kolokvija, očekivanu depresiju sam utopio na Ribnjaku, točnije u bircu «Purgeraj» još iste večeri s dvojicom kolega i likovima kojima bih trebao probno odsvirati bubnjeve. A očaj je ispario činjenicom da je pankerica i dalje zagrijana za mene.... Ali od početka!
U srijedu nam je bio kolokvij, mi svi nabrijani i nadrkani stojimo ili ispred zavoda «Drago Perović» (npr. ONA) ili opet kao fini mali štreberčići ulazimo i sjedimo na stepenicama U zavodu (npr. JA). Tamo mi u oči upadaju neke kolegice s kojima sam u istoj grupi na seminarima (onaj kolega Šibenčanin ih uvijek naziva KEZMIĆIMA, tj. praščićima jer tako i izgledaju :D) koje kao šatro tvrde «joj, ništa ne znamo» ali uz neki lopovski osmijeh na licu... više o njima poslije. Uđe ONA i ful se zabulji u mene....i ja u nju. S frendicama prolazi kraj mene (penje se stepenicama uzbrdo) i toliko je blizu mene bila da me skoro svojim crnim martama zgazila .... Pa mi odlučimo također otići u našu učionicu i na putu nađem NJU sa slatkim osmijehom na licu i pogledom u moje oči....a ja uzvratim ×na roza oblačićima×
No dobro, dosta slinjenja! Tako mi dolazimo u razred kad nas nadglednica (profesorica koja pazi da ne bismo prepisivali) potjera vani, stavi pitanja raspoređena po grupama na stol (A, B, C, D – sve grupe imaju ista pitanja ali po drugačijem rasporedu i drugom redoslijedu odgovora od a) do e)). Pomoću indeksa se identificiramo i jedan po jedan ulazimo te sjedamo na mjesta na kojima smo i inače sjedili. I ništa, kad kaže «SAD» onda imamo pola sata za 40 pitanja ili 45 sekundi po pitanju.....
Na ovom bih mjestu volio izraziti svoju kritiku ovom načinu testiranja; 45 sekundi MOŽE biti dovoljno za RJEŠAVANJE pitanja, ali ono što te ubije u pojam je unos odgovora: imaš papir s numeriranim kockicama od a do e, ono 200 puta mali pravokutnici a,b,c,d,e. Pa kad misliš da znaš odgovor na pitanje, s olovkom ispuniš cijelu tu malu kockicu pa da ti to skener poslije može pročitati. ALI! Ako sad malo šlampavo zacrniš, onda možda skener i kompjuter ne skuže taj odgovor i stave –netočno-. Pa stoga izgubimo svi dosta vremena na tome: ja sam u zadnjim sekundama na blef zacrnio još 3 pitanja, Šibenčanin čak 10, a jedan Našičanin nije pola toga ni stigao zacrniti pa je zato na kraju bio zadnji na listi.
Ništa, svi mi na izlasku komentiramo taj sistem, režim, pucajuće kondome, mamurluk,... :D svašta. Satovi između su bili isprazno nadmudrivanje i preživanje hrane u menzi. Oko 16 h dolazim zbog engleskog opet na fax, a usput skoknem i do anatomije da vidim rezultate,... negdje je bilo očekivano. Osvojio sam 18 od 40 bodova što daje 45% a pošto mi je trebalo 65% za prolaz, pao sam. Vinkovčanin je imao 50%, Šibenčanin 40%, Purger je prošao.... a kezmići isto. Dotad se tome i nisam čudio. Inače, dosta nas je bilo popadalo, možda ih je 10% položilo bilo ali su dobili samo 1 stimulativni bod, štogod to značilo na fakultetu na kojemu svi štede s objašnjenjima i orijentacijskim pomagalima. Na engleskom sam barem pokazao sve znanje i cijeli sat aktivan bio, e to mi je malo diglo raspoloženje, već me profesorica Žmegač Horvat ima na piku, ali u pozitivnom smislu. Nakon utakmice sam se s purgerom i ŠI našao na trgu pa smo produžili do Maksimira na derbi Dinamo-Osijek.
Da malo prepričam događaje iz prve ruke, kad su već novine i dnevnici o tome pričali, o navijačkim neredima, oni su samo napisali «navijači započeli stampedo, tukli se s policijom, oni sve krivi, bla bla». Evo moje neutralno mišljenje obogaćeno doživljenim iskustvima:
Kad smo došli, ulaz prema sjeveru je bio osiguran s otprilike 20ak specijalaca (u pancirkama, čizmama, kacigama, onim udaraljkama za samoobranu, kao što se to vidi uvijek pri antiglobalističkim prosvjedima na TVu) i iza ulaza još 10 redara za pretraživanje džepova i opipavanje tijela (mislim, ne na peting već na unos opasnih stvarčica :P :D). Do ovdje sve normalno. Međutim, problem je bio u tome što je ulaz na sjever (koji je taj dan negdje trebao primiti oko 4000 navijača) bio sveden na širinu od negdje 4 metara, a uz to su se neki specijalci još tako postavili da su puštali navijače na kapaljku unutra, dvoje po dvoje (a pošto ih se zbog tog sistema nakupilo oko 500 na ulazu nastajale su gužve i poguravanja). I tako, nervoza unutar te gomile je rasla pa su neke blesave pijandure u jednom trenutku počele pjevati «Ubij drotove, pasje skotove!», a odnekud iza mene je poletjela staklena boca pive (prazna, ali ipak...) prema naprijed i skoro pogodila jednog policajca. Ništa, oni lijepo stavili kacige i s pendrecima nas sve pogurali 5 metara dalje od ulaza.... Čudim se i sad još kako publika nije jednakom mjerom nasilja uzvratila, ali i bolje što nije. Neki su iz rulje odmah napustili red, policija je vođe navijača na ulazu potjerala doma i onda je sve skupa bilo MALO brže (ja sam negdje za 5 minuta od kraja došao do ulaza i ušao kroz špalir specijalnih pajkana). Što se tiče redara zaduženih za pretres opreme, kad su mene pregledavali napipao je moj blok mobitel ali uopće nije zatražio da ga izvadim.... tako sam umjesto toga mogao unijeti i, ne znam što već, eksploziv (da sam terorist :D) pa napraviti jedan mali dernek na Sjeveru.
Ništa, utakmica je već prije 10 min bila započela kad smo došli...u 27.minuti Turković daje 0:1, Osijek vodi. I onda počne nekakav stampedo navijača na na našoj strani,....odjednom svi koji su dolje stajali potrče prema gore na izlaze da bi se za minut opet trčeći vraćali... ja sam s kolegama na svu sreću bio na manje prometnom mjestu pa me nije nitko pregazio. Situacija se smiruje jer u 32.minuti Etto iz diskutabilno dosuđenog DRUGOG penala daje gol (prvi pravilno dosuđeni je obranio Skender, a da Silva je pucao). U 40. minuti jedan lijepi da Silvin gol, lobuje Skendera s ruba 16erca i lopta je opet u mreži, 2:1. Tako, dođe poluvrijeme. Mi sjedimo na mjestu kad nam neki BBBovci počnu dolaziti i tjerati iz stadiona «ekipa, idemo, budimo svi solidarni, iz protesta svi idemo ća» i ganjali su nas sve dok nismo otišli. Što ćemo, ja i ŠI pođemo sve do «Purgeraja» na Ribnjaku i tamo nađemo kolegu iz VI, popili smo 6 medovača, 2 borovnice i otišli. Ja sa ŠI još u «Medvedgrada» gdje sam uz Sprite trijeznio, a on popio «Zlatnog medvjeda». I doma. Još mi je prepričavao da su oni kezmići možda dobavili sebi pitanja iz kolokvija, ali bi ta priča ovaj post produžila za još ovoliko koliko ga sad ima. Jučer smo imali prvi sat fizike, iz toga ćemo imati 150 stranica za naučiti u 3 tjedana... pravi odmor! Sutra možda pođem na Sljeme radi tjelesnog, već sam skupio 14 od potrebnih 30 sati pa da to polako okončam.
Dvije pjesme preporučujem, obedvije od Iron Maidena: «Out of the silent planet» (album «Brave new world») i «Dance of death» («Dance of death»)....
Eto gladan sam pa idem do pekarnice, sad je 10.35 a na blogu će pisati ne znam što već.... sorry na dugom postu i pozdrav....
Eh, da: još samo jedan mali podsjetnik da vi čitatelji i ja pisac znamo što nas čeka u idućem postu (joj, kao ono «Sljedeći Globus izlazi za sedam dana, poseksasjte se s kolporterkom za besplatni primjerak.... :D»): činjenica da NAPOKON imam nove patike, i, što je za vas zanimljivije: bio sam u dvorani za seciranje i bazenu za čuvanje leševa u podrumu zavoda iz anatomije.... Pripremite svoje živce i želuce za novi post......
|
