|
np Metallica "The memory remains"
Odmah jedna mala priprema za ono što ćete čitati: moje pozitivno mišljenje o odjelu patologijske anatomije Opće bolnice u Zadru se pošteno promijenilo! Ujutro buđenje u 5.30, idem onim školskim busom s kojim sam se u srednju školu vozio u 6.45 (unutra sva neka paćurlija) i dođem oko 7.40, obućem se i počinjem opet s onim jednostavnim poslićima: ispisivanje etiketa, slaganje stakalaca, čišćenje mikrotoma...kad mi inženjerka Marija (voditeljica odjela) kaže da danas imaju dvije obdukcije. Ja ono blejim: "Kad sam već tu, da ne propustim priliku!" Radit će se o jednom mrtvorođenčetu i sudskom slučaju (gdje trebaju utvrditi uzrok). Idem se ja upoznati sa sudskim liječnikom Goranom da mi odmah radno odijelo izvuče: neki čovo neobično veseo za posao kojeg obavlja. Smije se, zafrkava, ljubazan. Daje mi odijelo i pozdravimo se pa ja nastavim raditi i pratiti patologe. Pauza od 10 - 10.30. Kad se vraćam vidim Gorana i on me pita: "ćeš bebu viti?" Ja: "mmm, paaaa, hajde!" Izbrojim do tri, uđem u obdukcijsku salu i STANE MI SRCE! U oči me gleda krvava beba rasporenog trbuha. Da dignem atmosferu, uzvratim pogled i kažem "Bok!" (a što inače?!) i pitam se jel su se doktorica koja ga obducira i Goran samnom zafrkavali pa joj glavu u smjeru vrata okrenuli?! Približim se i gledam u otvoren trbuh....polako se navikavam. Doktorica govori podatke: 36. tjedan trudnoće, majka dijete nije 2 dana osjetila pa su utvrdili smrt i izazvali abortus. Gledam kako djetetu vade organe radi utvrđivanju uzroka smrti: iskida jetru žiletima i baca u formalin. Najgore: Goran i kolegica se smješkaju kao da božičnu puricu pripremaju....dok se salom širio miris kao kad zaklanu kokoš otvorite pa miriše na iznutrice....sreća što je miris bio lagan samo. Brzinski se pozdravim i vratim u laboratorij. I priznat ću jednu stvar, boli me briga tko će što reći na to: došle su mi suze na oči... Kad pomislim kako su se žena i muž voljeli, odlučili za dijete, svaki dan se radovali sve više, počeli primjećivati kako se miče....pa umre u doba kada je zrelo za porod (maleno je baš izgledalo kao novorođenče). To ne bih nikome poželio, nikome, nikome... U mrtvačnici vidim starca koji je umro od infarkta, obučen u odijelo, spreman za groblje...izgleda kao da mučno spava, blijedo. Od samilosti sam ga htio potapšati po ramenu kad primijetim da mu ruka izgleda neobično živo (rumena skoro!) pa odustanem, još primijetim mrtvačke pjege plave na vratu....
Da se malo ohladim prisustvovao sam hitnoj intraoperacijskoj biopsiji tkiva žene koja je zbog tumora na dojci ležala na stolu u kirurgiji: za 10 minuta su se tkiva nalazila na stakalcima, a za 15 minuta je nalaz bio gotov. Bilo je 11.45, a u podne sudski slučaj. Idem se obući u one druge kute (plavo operacijsko odijelo, maska, kapa). U@em, unutra Goran sve priprema i priča: čovjeka su nakon 10 dana našli mrtvog u autu, stigao je nalog od policije za obdukciju.... Srce mi uhvati luđački tući kad kaže: "Stiže!" Dolaze dva službenika s gradskog groblja, nose na ležaju vreću pod kojom jasno prepoznaješ obrise tijela. Goran otvori vreću, još nas samo plahta dijeli od tijela. Taman mu hoću reći da malo sporije otvori da me ne ustraši kad VUŠ! pomakne....i ja doživim drugi napadaj srca tog dana. Uvelike ću vas poštediti opisa onoga što sam vidio i gledao pune 2 minute (više STVARNO nisam mogao izdržati - a i što očekivati od 18godišnjaka koji je prije tri dana prvi put počeo bolnicu proučavati iznutra) ali samo da ne mislite kako se ja šalim, skratiti ću maksimalno na par natuknica koje su bijedan iskaz stanja:
- MILIJUNI CRVA!!!
- SMEĐA BOJA TIJELA!!! (a radi se o bijelcu)
- OD RASPADA NEPREPOZNATLJIVE KONTURE LICA!!!
Najperverznije je što me sam IZGLED mrtvaca nakon 20 sekundi prestao smetati (zato što sam ga promatao sa 6-7 metara udaljenosti) za razliku od jednog drugog aspekta koji je moje živce tjerao na vibraciju frekvencije 500 Hz: SMRAD ZA POPIZDITI!!! Ja ne znam kako bi se ta "aroma" mogla sastaviti umjetnim putem: moralo bi se cijela deponija smeća sakupiti u jednu sobu, istresti par tona trule ribe na to i hrpom vreća sakupljenog pepela ljudskog podrijetla "začiniti"! (ili jednostavno pomirišite onu prvašicu - sigurno ćete onda drage volje prisustvovati obdukciji). Taj miris je bio toliko prodoran; ja sam si obim rukama začepljivao nos i disao "na škrge" i opet mi se počelo vrtiti u glavi! A Goran "Mmm, kako lijepo mirišeeee..." Došlo mi je da golom rukom probijem njegov trbuh, izvućem mu crijeva i počnem ga batinati njegovim vlastitim probavnim traktom (Gorana, ne mrtvaca!). Istrčim u susjednu prostoriju i gledam kako ulazi brat od pokojnika, kao želi ga vidjeti još jednom....Gledam mu izraz face...čovjek u tom trenutku nije ni skontao da bi se kod onog "mravinjaka" (blago izraženo) moglo raditi o ljudskom biću...Pa iziđe vani. Ja si počinjem munjevito sve skidati sa sebe i BOGU I ČOVJEKU HVALAAAA(!!!) nađem sprej za osvježivanje sobe mirisa lavande (jer mi je roba koju sam nosio ispod kute - traperice, patike i bijela majica) brzinski poprimila miris a la prvašica (mada ja to stvorenje ne želim preko interneta dirati, takav miris dobijem - koje sam sreće... :P)...uhvatim bocu i par minuta u komadu se špricam po cijelom tijelu i robi. I pomoglo je! Uf, bio bih počinio suicid da sam taj vonj morao trpiti i 10.000 puta manje jačine na sebi! Pa sam se vratio u laboratorij gdje mi je neviđena milina bila mirisati kancerogene pare ksilena iz uređaja za dehidraciju tkiva....O ostalim događajima ovog dana današnjeg (susret s Tamarom i Ninom te Dijanom, kupnja palica, poziv na frendičin rođendan) mi se ne da pisati.
Samo još jedna osobna stvar: za onu koja je u drugi razred dospjela Bog-zna-kako: prije negoli mi se javljaš na blog najprije nauči pisati svoje vlastito ime :D! Stvarno ono, hoćeš me očajnički zajebavati a sve što uspiješ je da se osramotiš...o tome bi se dalo podosta zaključiti o tvojoj inteligenciji :D, žao mi te. Sad znam zašto neki ljudi žele eutanaziju legalizirati: da se ljudi kao ti ne muče sa svojim životom, bila bi usluga i tebi i tvojoj okolini da ti se muke skrate :P. I što se tiče Meg White: pa naravno da će mi srce prije otkazati od drkanja nego od jebačine s njom - gle, Meg nije droljetina kao ti da će dati BILO kome...a dokaz za to da si bila spremna i meni dati su one jadne poruke što si mi preko one dekavice poslala dok sam ja bio u Zagrebu i pred kraj škole...moje poruke nisu ni upola tako glupe bile kao tvoje....Na kraju krajeva....odjebi...neću da se kod tebe zarazim...:D jao na kakve (s)tvorove ja moram trošiti tekst i vrijeme....stvarno ono, ahahahaha! :D
Za ostale: nevermind što sam napisao, ali probao sam se toliko nisko spustiti da bi me ta "osoba" smanjenih mentalnih sposobnosti uopće mogla probati razumjeti. Inače nisam nekulturan ali na kulturan način se ne možeš izraziti osobi koju nađeš pijanom usred bijelog dana kako leži na pločniku. I nije moj način da ljude preko bloga ogovaram, no s nekima ne možes na lijepo. Mislim da se neće ponoviti...
Nego, jel ko ima ideju što da poklonim mojoj dobroj frendici? Ideje na sunce, bit ću zahvalan za svaku kvalitetnu inspiraciju....
|
