Nedavno mi se otvorila šansa kod te jedne s velikim sisama koja je potjerala Božu. Zar da dama bude sama? Mislim, nije to nikakva dama, to je flundretina odavno svima poznata kao pokvarena do srži, ali šta ima veze – nije meni do karaktera, i meni je samo do sisa. Neću je ženiti. Nije, kvragu, ni Božo s njom zbog morala završio.
Problem je samo što sam ja jedan ugledan član zajednice, gospodin inženjer, i nisam mogao samo tako se pristati pokazivati s flundrom – pogotovo što sam je često znao prvi prozivati po selu, to dok je s Božom bila, zbog svih mogućih i nemogućih karakternih nedostataka. A i žena mi se taman kandidirala za načelnicu općine, da stvar bude gora!
Tu sam ja zamolio sve u gostionici da se suzdrže od insinuacija, da me prestanu tračerski silovati. Kad netko flundri deset puta kaže 'ne', a nakon toga se zaključi da je odgovor 'da', onda je to klasično tračersko silovanje. – Ne radite mi to! – zagrmio sam prijekorno, pravednički. – Meni su najvažniji moj obraz i moj brak – povikao sam. I da dosljednost urednog građanskog života (jer i mi na selu smo građani kad su izbori, da ne biste mislili) nema cijene. – Zar nisam jasan i u odlukama i u izgovoru? – pitao sam ih retorički. – Zašto me se onda tračerski siluje? Ponovit ću: nema petljanja sa sisatom. To sam govorio i kad je Božo bio s njom, a govorim i sad. Ja ne sudjelujem u nikakvim petljanjima!
Srao sam im, ali uostalom, što se njih tiče? Što imaju gurati nos u moja posla! No, šuškanja se nisu smirivala. Sve je njima izgledalo kao da mutim sa sisatom. Samo zato što su me u više navrata uhvatili s njom u isto vrijeme na istom mjestu, na sumnjivim mjestima – dobro, i što mi je jednom nešto šaptala na uho držeći mi ruku na dupetu – izvlačili su silne zaključke.
Par dana prije drugog kruga izbora gostionicom se počeo pronositi glas i kako je flundra trudna sa mnom. Došla je i velika nedjelja, žena mi je solidno stajala, imala je šanse, morao sam u nekom trenutku i ja do gostionice u izborni štab, tu navalili na mene pitanjima o sisatoj, ja im rekao da ništa nije istina, da sam ja to sve sam namjerno zakuhao glasine, kao spin, zato da bih ženi pomogao politički, u percepciji sela je odmakao od sebe i od tereta svezanosti sa mnom. Znam, glupo je – tko još ide iz čista mira implicirati samoga sebe kao teret? – ali toga sam se prvoga dosjetio u tom momentu, samo da se nekako izvučem. Dodao sam bio i kako ću ženi predložiti da s flundrom nadalje nemamo kao obitelj nikakva posla... s čime sam se također na mala vrata izdao da je to ipak samo spin da je samo spin – jer zašto bismo uopće kao obitelj imali tu temu?
Žena je izbore za malo popušila, a onda su u našoj kući zavladala velika okapanja i svađe, za što su svi znali, jer odjekivalo je sve do gostionice. Bio je to žestok sukob: nije pristala da živimo svi skupa sa sisatom i novorođenčetom, a ja sam se morao iseliti. Slijedio je razvod. Ali kakav obrat – nije ni na tome ostalo! Imamo mi i neku svoju djecu, a ta su djeca, čuvši sve kako se odigralo, povikala na ženu, nakon što sam ja već deložiran, da ih ne zanimamo ni ona ni ja, nego da ona hoće živjeti s flundrom i svojom polusestrom ili polubratom, što već bude, a mi nek se tornjamo oboje!
Nevjerojatno što taj pubertet učini djeci, od onih slatkih mališana ih preobrazi u ovakve pogane besramnike. U svemu me jedino to ispunjava ponosom: vidi se da su tatini! Nego me onaj smrad Božo nasekirao. Zamislite licemjera što je rekao u gostionici komentirajući zbivanja: kako je on cijelo vrijeme govorio da je moje mućenje sa sisatom sto posto na djelu i da je stvarno žalosno što se, nakon što sam 50 puta negirao ikakvu mogućnost petljanja s njom, sada obitelj lomi upravo iz tog razloga što se pošto-poto moralo s njom. Pa jebote, tko mi govori! Zaboravio je, izgleda,
kakve je sve predstave preklani izvodio jer se samo htio prodati za njene sise, a nije smio reći da mu je do sisa, jer je zaglumljivao nevinog i neku karakternost načelnosti i svima pričao i kod bilježnika ovjeravao kako on nikad ni za milijun godina ne bi s takvom, pa da ne ispadne kako se posro sam sebi u usta. Kao da se ne sjeća i da sam ga prvi ja podjebavao lani pred svima ispostavljajući mu šest uvjeta da bude sa mnom nakon što je ispostavio sisatoj pet uvjeta da bi kao opet bio s njom. Kao, nije već iz prvog pokušaja znao vrlo dobro sve o tome kakva je. A kad ga je i po drugi put sažvakala i ispljunula van, onda se teatralno u gostionici proderao: "Nikad više sa sisatom!" Sad bi se on, nakon što joj je već dvaput potrčao da ga dobro uhvati za jaja samo da bi ga dobro izlevatila, opet prodavao za djevca i solio meni o mom moranju pošto-poto. Moš mislit!
