Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
nedjelja, 07.08.2016.
Stupovi društva
 Ali pala je teška riječ: seljakluka! Romantizam čojstva & junaštva, slavljenje ''junačkih predaka'', mitologizacija pobjede nad Turcima od prije više stoljeća kao ''obranjenog kršćanstva'', zazivanje Gospe kao relevantne društvene institucije, čašćenje najbiranijim riječima fašističke bande iz državnog vrha i ostalih stupova društva, od Bandića s Baldasarom (?) ili Čovića (??), sve uhljup do nabiguzice do vucibatine, preko najregresivnijih i najmalignijih izdanaka klera (njegova ekscelencija Marin Barišić), do stanovitih mrkih oficira koji na oslovljenost odzdravljaju masi salutiranjem, kao da ih je prozvao višerangirani starješina. Samo je falio dični Glavota, da i on izdiktira malo poželjnih društvenih vrijednosti.1 Mentalni obzor koji, kada se prometne u hegemonski ideal, formira poredak u kojem drmaju proverbijalni biskup i general. A kad smo već kod potonjih, naravno da nije moglo proći bez proklinjanja haške tamnice u kojoj nevino zatočen čami mnogi hrvatski general, sami vitez do viteza, čija je jedina krivnja, poučio nas je alkarski doajen, ''branjenje svog naroda u Hercegovini'' (???) – i tko je bolje pogledao, mogao je čak i prostim okom vidjeti tu specifičnu nasaftanost, kako se zrakom među uvaženim njuškama razliježe teški smog retrogradnog, metastaziranog nacionalističkog mita. Dobro, mom će se ''urbanom jugoslavenstvu'' rigati na sve to, što je i jedino očekivano, no to je jedna stvar, a – možda će netko pitati – jesam li trebao odmah istupiti i s ''urbanim rasizmom''? Ne bi li moj arogantni odnarođeni cinizam ipak trebao naći malo više razumijevanja za te prostodušne ljude iz naroda, čija se shvaćanja i emocije u ovome možda ne odlikuju najvećom prosvijećenošću, ali im to nešto znači i autentični su, a ako se radi o seljakluku, barem je seljakluk čista srca? Međutim, nije točno! Oni su ovdje na strani cinizma i izvještačenosti. Priroda tog seljakluka je: ubleha. A i nasilje - jer je to ubleha koja hoće biti normativna za sve, kao ''novi nacionalni obrazac'', neispovijedanje kojega se proziva i sankcionira. Ne gadim se ja tu same pripadnosti ruralnom narodu – i naročito ne ključu zemljopisnog porijekla (uostalom, i moji su redom iz pasivnih krajeva) – gadim se lažne, svjesno ili nesvjesno preparirane afektacije koja služi usklađivanju s tonom podobne nazadnosti, da bi u zajedničkoj okupanosti njom draškali jajca jedni drugima.
|
