Toronto

25.01.2016.

U Kanadi ću biti još nekih 10-ak dana. Barem u ovome navratu. A sve mi se čini, s obzirom na retardiranu hrvatsku realnost koja izgleda još bizarnije promatranom s distance od 7.500 km, da bih se, kad završim faks, mogao ovdje trajno preseliti. Hrvatska nesumnjivo postaje vrlo čudna zemlja, ali neću o politici u domaji, već sam odlučio ovaj put pisati o kanadskim gradovima. Napravit ću stoga seriju izvješća. Iz mojeg osobnog iskustva. Krenimo s prvim:



Toronto
Grad u kojemu sam studirao i tako proveo najviše kanadskog vremena. Također i najveći grad u Kanadi. Broj stanovnika oko 3 milijuna unutar GTA (Greater Toronto Area). Ime mu potječe od riječi tkaronto, izraza plemena Irokeza kojima je to značilo "drvo u vodi". Kad je grad tek osnovan u 18. stoljeću, zvao se York. Toronto ima nadimak Mali New York. Puno ljudi ne zna, ali značajan broj američkih serija i filmova snima se u Torontu, koji uglavnom u tom slučaju glumi New York. Puno je jeftinije snimati im u Kanadi nego u Americi. Moraju samo pripaziti da se u kadru ne pojavi CN Tower, njihov televizijski odašiljač, poznati toranj koji je donedavna bio najviša građevina na svijetu (prije nego je izgrađen Burj Khalifa u Dubaiju). :)



Pogled s tornja je nenadjebiv. Upoznao sam tipa koji živi u jednom neboderu na 53. katu, a s tornja sam jedva našao uopće područje s tim "neboderčićima". Biti na 450 metara visine ljudske građevine i gledati prekrasan Toronto zbilja je iskustvo za pamćenje. Na donjoj razini (350 metara) ima stakleni pod. Hahaaa, ludnica! Gore smo se frendica i ja satima zafrkavali. Možeš skakati po staklenom podu.
Kanada je druga po veličini zemlja u svijetu, a po broju stanovnika tek 37. U Kanadi živi otprilike 10 puta manje stanovnika nego u SAD-u. Nekih 30-35 milijuna naspram 300 i kusur milijuna. Pod vječnim su pritiskom SAD-a u mnogim segmentima, osobito medijski. Toronto je najmultikulturalniji grad u Kanadi. U svakodnevnom životu čini se kako nijedna rasa ne prevladava brojem nad ostalima. Sustav multikulturalnosti funkcionira odlično, bolje od bilo kojeg drugog mjesta na svijetu koje sam posjetio. Cijela je Kanada vrlo sigurna zemlja, gdje se čovjek osjeća i više nego dobrodošao, a ljudi su kulturni i pristojni do najviše granice. Nisam nikad imao dojam da je ta pristojnost i srdačnost lažna, a budući da dolazim iz Hrvatske, često sam bio iznenađen njihovim strpljenjem i željom za pomoći - od običnih ljudi pa do svih zaposlenika svakoga sektora (privatnog i javnog). Nijedno loše iskustvo, čak ni da sam vidio trunku bezvoljnosti osobe koja je na poslu u interakciji s drugim ljudima. Pitao sam neke ljude kako su došli do te razine pristojnosti i uljudnosti u komunikaciji, odgovorili su: otpuštanjem bezobraznih. Eto načina!



Toronto bih opisao kao centar za biznis Kanade. Banke, ekonomija, posao, poduzeća, burza, mediji, carstvo interakcije. A kaj je s izlascima? Neki mladi ljudi opisuju čak i Toronto kao dosadnjikav, tvrdeći da je bolja zabava u New Yorku. Pa dobro, jasno. New York je preko puta i uspoređuju se. Moje iskustvo izlaženja vodi do zaključka da mladi previše briju na Drake-a i nekakvu modernu glazbu, uglavnom baziranu na trap i sličnim mješavinama popa, techna, rapa i elektronske produkcije koju baš ne volim niti cijenim. Puno bolji doživljaj je u glazbeno određenim tematskim mjestima poput country, hip hop, soca, reggae, rock, metal i ostalih prostora koji ne ciljaju na svaku šušu, već na ljubitelje svojega stila. Tamo možeš upoznati ljude koji stvarno cijene glazbu koju preferiraju. Jedna mi je cura rekla u klubu gdje su vrtjeli uglavnom trap da je to njoj gangsterska glazba. Onak, ostao sam iznenađen. Ja sam uvijek to doživljavao kao ispade kvazi-repera kojima se ne da ili ne znaju repati pa izgovaraju riječi u prvoj puževoj brzini uz pomoć autotune-a i ostalih pomagala kojima se trude zadovoljiti potrebe pop kriterija komercijalnog smeća kako bi bili prihvatljivi svakoj budali koju ne zanima ikakva dublja priča ili smisao glazbe. Nije da se ima išta za cijeniti: glupi tekstovi, preseravanja, nikakve vještine, niti zrnca talenta. Ali dobro, ako je to njima gangsterski, nek im je sa srećom. Možda i je, nije baš da pratim gangstere. Zvuče opasno kao sterilizirani pekinezeri u psećem parku ako se mene pita. Uglavnom, od takvih sam klubova ubrzo odustao zbog dosade. No, priznajem da sam možda zatucani old skul reper koji sere po nečemu što ne razumije, prihvaćam svoj odmak kao pristranog promatrača. Svejedno, moram popljuvati nešto što mi je toliko jadno. Kako bilo da bilo, kao i drugdje, komercijala se svodi na uniformiranost i jednoličnost.



Cijene i život... Vrlo zanimljiva tema. Naime, standard je puno veći nego kod nas. Mlada ekipa zarađuje oko 15-20 tisuća kuna mjesečno bez puno frke. Neki manje, neki više, dakako. Minimalac je nekih 50 kuna na sat, a to je obično za konobare. No, napojnica je u svakom restoranu i kafiću obvezna. Ako ne ostaviš minimalno 10-15 % iznosa računa napojnice, uvrijedio si čovjeka. Poručuješ da nisi zadovoljan uslugom. Većina ekipe zato ostavlja oko 20 % iznosa računa. I nema iznimke da ne ostaviš napojnicu. Možeš si misliti onda koliko love se dobije samo na napojnicama. Konobare uglavnom studenti. Cijena benzina vrlo brzo varira. Ujutro je oko 3.80 kune za litru, popodne 4 kune. I dalje manje nego upola naše cijene. Zato je hrana skupa. Vani nemreš popit pivu ispod nekih 40-50 kuna. Sendvič ili hamburger isto tako. Kanađani jedu puno brze hrane. Stanovanje je skuplje nego kod nas, i to dosta. U Torontu teško možeš naći jednosoban stan ili samo sobu s wc-om i kuhinjom ispod 4.000 kn. To je neki minimum. Može se naći i za 3 tisuće mjesečno, ali teško. Plaće dobivaju dvotjedno. Bez minute kašnjenja. Objašnjavao sam im hrvatski sindrom kašnjenja plaće i nikako ne razumiju da je netko negdje prisiljen na to. Dojam mi je kako većina njih zarađuje 100-150 kuna na sat. Za instruktore joge sam vidio oglas na faksu gdje nude 250 kuna na sat. E sad, plaće su velike, ali je hrana čak i u dućanu skupa. Ono, kilu jabuka platiš 30 kuna, kruh 20 kuna, kilu lososa minimalno 150, ali zna biti i 250 kuna (pa i više), glavicu zelene salate 30 kuna i tak... Postoji i američki dućan Costco gdje je pak sve puno jeftinije nego u Hrvatskoj. Ak si pametan, možeš jebeno uštedjeti i zaraditi. Uglavnom, standard je bolji. Neki će ljudi reći da je to drugačije, da nije ni ovdje lako, bla, bla, i istina je - ovdje ima nekih poreza, osiguranja na stvari i gluposti kojih smo mi pošteđeni - ali, brate mili, svi ovdje imaju novu odjeću, dobre aute i putuju kad im se sprdne. Osim toga, ako zabriješ raditi možeš se brzo odvojiti od staraca. I možeš jako dobro zaraditi. Samo ako si usmjeren. Ako imaš strast prema kuhinjskim gumicama, možeš uspjeti i s time. Da sam barem imao priliku raditi... To ću probati kad završim faks. Rad bez dozvole nije zajebancija jer ako te ulove deportiraju te s vječnom zabranom povratka. Zato sam se snašao s par poslova koje sam radio preko interneta. Zaradio siću, ali barem nešto.



Zabava je skupa. Upad na koncert u nekoj rupi od prostora plaćaš 100 kuna bez pardona, karte za tekme kreću od 150 kuna nadalje, ali idu do par tisuća kuna. Odjeću možeš naći svih marki i svega što ne postoji kod nas puno jeftinije i bolje nego u Hrvatskoj. Elektronika, osobito Apple je jeftinija, i to dosta (iako je u SAD-u još jeftinije). Beats slušalice primjerice, sve poznate i skupe marke elektronike i bilo kakve robe ovdje nude za puno manju cijenu nego u Hrvatskoj. Duplo jeftinije. Auti su jeftiniji. Namještaj je jeftiniji, i imaju Ikeu.
Kave se ne piju po kafićima. Nema sjedenja na kavi i pušenja. Kave se naručuju u Starbucksu ili Tim Hortonsu (to je kanadski hokejaš koji je otvorio lanac kafića). Nisu to kafići kao u Hrvatskoj. Ne pijem kavu pa se ne kužim u to, ali znam da piju kave u velikim kartonskim čašama koje nose sa sobom. Kavu plaćaju 20-30 kuna. I sve su neke svemirske, imaju jedno 5 pridjeva u imenu. Grande chocco mocca ekstra latte venti pizda strinina. Tako nekako meni zvuči prosječna narudžba. Pušenje je svugdje zabranjeno. Blagoslovljena Kanada, to mi je jedan od najdražih faktora. Neke zgrade na sebi imaju natpis koliko metara moraš biti udaljen od zgrade da smiješ zapaliti. Pušenje je zabranjeno i na svim stanicama javnoga prijevoza, pa čak i u parkovima. Uživam u tome (jebiga pušači, sorry). Pušači ne krše pravila. Nigdje. Nikad. Čak ni na privatnim tulumima.



Sve je ovdje komodificirano. Sve je pretvoreno u robu. Čak i ljudi. Konzumacijom kave pokazuješ gdje pripadaš. Starbucks je, naravno, kul i ti si "faca". Ako kavu uzimaš u Tim Hortonsu, onda si štedljiv ili imaš slabije prihode... Nije toliko kul. U svakom kafiću, u svakoj rupi, na svakom ćošku imaš za kupiti i jelo, barem sendvič ili neke slastice. Čak su i ljudi u velikom dijelu roba. Konzumacijom potvrđuješ da si ljudsko biće. Tako pripadaš. Nisam dobio dojam da me itko prosuđivao prema robi koju nosim (neopterećen sam time), ali sam se uvjerio kako ljudi traže partnera koji će se uklopiti u već unaprijed stvoren kalup.
Neke su stvari pak besplatne. Ono što mi je super - nigdje ne plaćaš vodu iz pipe i nigdje nećeš platiti wc! To je fakat odlično, ionako plaćaš sve drugo pa te barem puste na miru da obaviš nuždu i uzmeš si vode kad god hoćeš. Čak i piše na nekim rashladnim pipama da je voda ljudsko pravo. Meni genijalno jer ionako pijem gotovo isključivo vodu. Znao sam po cijeli dan ne potrošiti skoro ništa.



Kanađani se štite od Amerikanaca. Kanadski se sadržaj u medijima posebno štiti. S obzirom da preko 90 % Kanađana žive uz granicu s SAD-om, imaju točno određenu količinu kanadskog sadržaja koja se mora poštivati u medijima da ne bi bili preplavljeni američkim sadržajem. To mogu ugrubo svesti na 60 % kanadskog sadržaja, koji je definiran prema 4 kategorije, ali neću sada ići toliko u detalje. Bitno je samo reći da nisu ljubitelji Amera i da su kroz povijest s njima vodili čak i veće ratove na području Kanade. Oporavili su se i ne zamaraju se time više. Imaju trenutno, po meni, najzanimljiviji sastav vlade na svijetu. Neusporedivo s Hrvatskom.



Mladi ljudi su politički puno manje opterećeni od nas. Imaju potpuno druge preokupacije u životu. Studirao sam ovdje pa sam uspio vidjeti i njihovu vlastitu kritiku kapitalizma, kojega smo (barem na našem faksu) prilično kritički raščlanili. Kanada je, za razliku od neoliberalističke Amerike, zemlja koja se zasniva na temelju liberalnog pluralizma. Umjesto otvorenog tržišta i pobjede najmoćnijih individualaca, umjesto deregulacije i ostalih osobina koje propagira SAD, Kanada se bori za jednako pravo glasa svih uključenih skupina. Protiv despotizma najmoćnijih pojedinaca. Utoliko je veća sreća među mladim Kanađanima što je maknuta višegodišnja konzervativna vlast. Konzervativci, dakako, podržavaju neoliberalizam. Bio sam ovdje u izborno vrijeme i liberalni Justin Trudeau je brutalno potukao konzervativca Harpera. Pobijedili su s dvostrukom većinom. Slavio sam s ekipom i divio im se s grčem u želucu zbog nadolazećih hrvatskih izbora koji su uslijedili par mjeseci poslije, a pretpostavio sam kako bi mogli završiti. I eto što sad imamo. Nasreću, od svih Hrvata koje sam upoznao u Kanadi nitko ne glasuje. Malo sam im objasnio kako nam je doma pa su dodatno utvrdili svoje stajalište da se glupo miješati u politiku zemlje iz koje su otišli i o kojoj ne znaju više gotovo išta bitno. Nisam naišao na onaj čangrizavi paranoični desničarski dio hrvatske dijaspore. I bolje. Poštedjeli smo se sukoba.



Uglavnom, vrijeme je da ovaj blog privedem kraju. Ponovno me ponijelo pa sam se raspisao. U svakom slučaju, imate li ikada prilike posjetiti Torontno, definitivno preporučujem da odete još i do slapova Nijagare, kao i u najveći kanadski zabavni park Canada's Wonderland. Sve je to u neposrednoj blizini Toronta. Odite na tekmu bejzbola i navijajte za Blue Jayse, odite na šicu i navijajte za Raptorse, ali nemojte ići na hokej i navijati za Maple Leafs jer su stvarno loši. :)
Ozbiljno, kupio sam si Maple Leafs čarape i svi su me pitali zašto kupujem robu te grozne momčadi koja nikad ne pobjeđuje. Stvarno, koliko sam pratio hokej ovdje, nijednom ih nisam vidio da su pobijedili.

Oznake: toronto, Toronto Blue Jays, Toronto Maple Leafs, Toronto Raptors, Kanada

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.