Ivan Pavao II ili građanskim imenom - Karol Jozef Wojtyla rođen je 18. svibnja 1920. godine u napuštenoj austrijskoj vojarni u mjestu Wadowice, 50 kilometara od Krakowa. Otac, poručnik Karol Wojtyla sa suprugom Emilijom (rođ. Kaczorowska) imao je dva sina (Karol i Edmund) i kćerku (Olga). Kada je malom Karolu bilo devet godina umire mu majka, a tri godine kasnije i stariji brat. U osnovnoj školi dobio je nadimak - Lolek. Lolek se već u gimnaziji počinje angažirati u Crkvi - bio je predsjednik mjesnog ogranka katoličke organizacije mladih Marijina legija.
U to se doba bavio i sportom - skijanjem, klizanjem, planinarenjem i nogometom, gdje je u pravilu bio golman. Od osnovne škole bavio se glumom u raznim kazališnim skupinama. Godine 1938. maturira s odličnim uspjehom nakon čega seli s ocem u Krakow. U to doba dvoumi se između glumačke karijere i studija filozofije s jedne, te svećeničkog poziva s druge strane. Iste godine Lolek se ipak odlučuje za Filozofski fakultet u Krakowu. Zajedno s poznatim poljskim piscem Juliusom Kidrinkim u tom gradu osniva kazalište. Ne zanemaruje ni Crkvu, te uskoro postaje predsjednik podmlatka vjerske organizacije Žive krunice. Kada su 1939. godine Nijemci umarširali u Poljsku Lolek ilegalno nastavlja studij i širi pacifističke ideje, tvrdeći kako se otpor nacistima može i mora pružiti bez oružja. Da bi se prehranio, radi u kamenolomu i tvornici sode. Nakon očeve smrti, sredinom 1942. godine, upisuje se u sjemenište gdje diplomira 1946. godine. Biskup ga zaređuje 1. studenog, nakon čega odlazi u Vatikan na dvogodišnji studij na dominikanskom sveučilištu Angelicum. Doktorira na temu Pitanje vjere kod svetog Ivana od Križa, te se 1948. godine vraća u Poljsku, u selu Negowice, gdje obavlja poslove župnika.
Godinu dana kasnije postaje kapelan krakovske crkve sv. Florijana, a od 1954. na Katoličkom sveučilištu u Lublinu predaje etiku. Krakovski biskup postao je 1959. godine, a pet godina kasnije papa Pavao VI imenovao ga je nadbiskupom. Kardinalski šešir dobiva 1967. kao najmlađi u Zboru kardinala. Kardinalska je konklava Karola Wojtylu izabrala za papu (254 po redu) 16. listopada 1978. godine. Time je postao prvi slavenski papa te prvi papa poljak i nakon 456 godina prvi netalijanski papa. Želeći ipak naglasiti politiku kontinuiteta Karol uzima ime Ivan Pavao II. Novi papa obilato se služi dostignućima suvremenog svijeta - od bankovnog računa do mlaznog aviona. Liberalni ga teolozi ipak drže antimodernistom. Neki od razloga su i to što je svojedobno abortus izjednačio s holokaustom, a u isti koš s najtežim grijesima strpao je predbračni seks, masturbaciju i pijanstvo. Također je žestoki protivnik zaređivanja žena, a o ukidanju celibata ne želi ni čuti. Prije nekoliko godina 160 srednjoeuropskih teologa sročilo je tzv. Kölnsku izjavu, u kojoj ga optužuju za srednjovjekovno i autokratsko ponašanje. U Izjavi se, između ostalog, kaže: Sada ponovo imamo papu čiji je profil pretkoncilski, koji ne poznaje kolegijalnost i pokušava nametnuti svoju osobnu misiju.
Na njega su pokušana i dva atentata. Prvi puta 13. svibnja 1981. godine na trgu sv. Petra u Vatikanu kada ga je teško ranio turski atentator. Drugi atentat pokušan je 12. svibnja 1982. u portuglaskom svetištu Fatima kada je atentator, ultrakonzervativni španjolski svećenik, pokušao bajunetom usmriti papu. Za svog pontifikata posjetio je 129 zemalja svijeta, a čak je tri puta posjetio Hrvatsku. Prilikom prve posjete Hrvatskoj sa zagrebačkog Hipodroma Ivan Pavao II odaslao je poruku mira: Misao s nostalgijom leti u vrijeme kada su u ovim krajevima svi vjernici bili u punom zajedništvu. Vjera mora ponovo postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protječu ovim krajevima. Kao Sava, koja izvire u Sloveniji, protječe vašom domovinom te u Srbiji utječe u Dunav. Te dvije rijeke se susreću, isto kao što su pozvani na susret i narodi koje one povezuju.
Godine 1998. posjetio je Kubu gdje ga je osobno primio komunistički vođa Fidel Castro. Godinu dana kasnije (1999.) posjetio je Rumunjsku i Gruziju postavši tako prvi papa koji je posjetio zemlje u kojima većinu čine pravoslavni vjernici. Bezuspješno je pokušao organizirati posjet Rusiji. U okviru poboljšanja odnosa sa Židovima posjetio je 2000. godine Svetu zemlju te je Vatikan priznao Izrael kao državu.
Preminuo je 2. travnja 2005. godine. Sahranjen je u bazilici sv. Petra u Rimu. Pontifikat Ivana Pavla II bio je najduži u XX. stoljeću.
Nešto o meni:
Ime: Domagoj
Prezime:-------
Datum rođenja:29.9.1992.
Živim na Trešnjevci(moj najdraži kvart)
Idem u 8. razred.
Volim sve što nije vezano uz školu:
Dinamo, Zagreb, Svoju domovinu
Ne volim: Školu
Slušam: Marka Perkovića Thompsona i Domoljubne pjesme
NAVIJANJA:
object width="180" height="180">
BOJA MOJIH VENA
O Bože, fala ti kaj purgeri smo mi
O kako bi vi sretni bili da ste purgeri
Lijem krv, a suza nema
Ti si boja mojih vena
Neka cijeli svijet sad čuje
To ja volim Dinamo
Još od malih nogu
zna se ime kluba
što se voli od djetinjstva
baš kao prva ljubav
Osvojit ćemo mi sve naslove prvaka
Jer Dinamo je uvijek bio ponos svih Hrvata
Kad nitko nije htio, mi smo rekli: moj si!
Stoje iza tebe zaprešićki Boysi
plemenitog roda, kaj branit ćemo svoje
jer u žilama nam teče krv plave boje
Svi su puno pričali, a nisu ništa radili
Ovo je za dečke što Hrvatsku su branili
kad ime su zabranili
postali smo jači, vole tebe Dinamo tvoji navijači
O Bože, fala ti kaj purgeri smo mi
O kako bi vi sretni bili da ste purgeri
Lijem krv, a suza nema
Ti si boja mojih vena
Neka cijeli svijet sad čuje
To ja volim Dinamo
Hvala Bogu kaj imamo sveto ime Dinamo
Nema boljeg, baci loptu da se igramo
Vole svi taj klub kada gube il zabijamo
Nema veze, pa mi za njega navijamo
Znaj da te vole svi, Dinamo šampione
svaki put kad igraš napuniš stadione
palimo te baklje i dižemo sve šalove
i kada nebo gori, znam da zabijaš te golove
Samo tako naprijed, do kraja nema predaje
U Ligu prvaka da podignemo tenzije
da nam dođu gosti predugo si ih čekao
Dobro došli u plavi pakao
O Bože, fala ti, kaj purgeri smo mi
O kako bi vi sretni bili da ste purgeri
Lijem krv, a suza nema
Ti si boja mojih vena
Neka cijeli svijet sad čuje
To ja volim Dinamo
To možda ne budeš pročitao u knjigama
To, buraz, možda ne buš gledao u kinima
Al vjerujem kad ponos grada mog čuješ na tribinama
zna i dragi Bog da nema kluba do Dinama
Ako nisam na tekmi, ziher gledam na telki
jer volim ovaj klub kaj god ljudi rekli
zna se kad si lud, onda kad je derbi
na lijevoj strani grb s bojom neba na sebi
Svi kaj nas gledaju ko na divljake,
nek bježe kad se skupe naše šake
Dinamo volim,
to nije nikaj novo
i svima kaj nas mrze
poručujemo ovo:
O Bože, fala ti, kaj purgeri smo mi
O kako bi vi sretni bili da ste purgeri
Lijem krv, a suza nema
Ti si boja mojih vena
Neka cijeli svijet sad čuje
To ja volim Dinamo
JA VOLIM DINAMO
SAMO DINAMO
ŽIVOTA MOG JE SREĆA SVA
I LJUBAV NAJVEĆA
DINAMO JA VOLIM
Popevke sam slagal
I rožice bral
I svu svoju mladost
Sam njemu ja dal
Navijaj
Srušit ce se stadion
Nek' je nered, nek' je lom
Ja te volim Dinamo
Nek' se pale baklje sve
Za sve nas za purgere
Jer na barjaku modrom
Piše samo Dinamo
Dinamo!
I znaj
Da Bog
Zna za sveto ime to
Sveto ime Dinamo
I u nebo s njim
I u pakao
Bad Blue Boys i Dinamo
Dinamo
Dinamo!
I kolcem i lancem
I bokserom u glavu
Udari razvali
Za Dinamovu slavu
PLAVA BALADA
Pričao mi jednom stari, o Zagrebu kojeg nema
O ljudima što su bili pa ostali uspomena.
Kad je Sava bila čista, neki su ju kaže pili
o curama sa gornjeg grada i o nekupljenoj vili.
Tješio se jer u meni, nije vidio dječaka
koji pazi kako gazi kao oni s Pantočaka.
Sve se tako brzo mjenja, pa na svijetu ništa novo.
a od svega što je prič'o zapamtio sam i ovo.
Ja zbog žena nisam htio a zbog Dinama sam pio,
zbog Dinama kad je gubio.
Ja zbog žena nisam htio a zbog Dinama sam pio,
zbog Dinama kad je gubio.
A Sava i noćas teče, tko zna od kud stari gleda
Kao Zagreb on je bio lomiš ga a on se neda
I okrenu tada glavu, zagleda se u daljinu
kao plave voljeli smo jedino još Domovinu.
Ja zbog žena nisam htio a zbog Dinama sam pio,
zbog Dinama kad je gubio.
Ja zbog žena nisam htio a zbog Dinama sam pio,
zbog Dinama kad je gubio.
Zato pustite dječake, nek pjevaju što ih volja
neće ova lijepa naša, bez Dinama biti bolja.
Ja zbog žena nisam htio a zbog Dinama sam pio,
zbog Dinama kad je gubio.
Ja zbog žena nisam htio a zbog Dinama sam pio,
zbog Dinama kad je gubio.
DOĐI U VINKOVCE
Tu sam sretan
di cujem djevojacke pjesme
lezim u sjeni hrasca
pijem hladnu vodu s cesme
pod pendzerom di snase
sviraju tamburasi
di se uprezu cilasi
i znaju me svi salasi
Di gori ona lampa
di onaj djeram skripi
tu ce mi dusa skoncat
tu su mi dani lipi
di drag mi je kirvaj
sijelo, prelo i rakije vrelo
di zivim ko becar pa
me znade svako selo
Tu sunce polje kupa
tu mi je jedini dom
tu kosti mojih predaka
sanjaju slatkim snom
ne mogu to opisat'
ne bih drugdje znao disat'
od tuge bi umro
da ne mogu zito mirisat'
Da ne vidim svog sora
ili svog sokaka
prije nego sklopim oci
jos jednom prije mraka
tu me napravio caca
tu me mater slova ucila
ako budem moro otic'
tu cu se vratit' ja
Di je moja njiva
moja sljiva
moga konja griva
moja krv ziva
di rijeka Bosut pliva
i pale svijece za heroje
sto su ginuli za boje
na ponos i cast imena Slavonije moje
Ref.
I kad pozelis se ravnice
dodji u Vinkovce
sve moje ceste su davno zarasle
stojim na pragu vrata Hrvatske
zovu te, zovu, ravni slavonske
dodji u Vinkovce
Velicam slike svete
sto sam slavonsko dijete
od glave do pete
pa mi iz grla pjesme lete
rodnom kraju, mome milom zavicaju
di me ljudi znaju
a zvijezde di ljepse sjaju
di se nebo ljepse plavi
Di su osjecaji pravi i na
najbolji moguci nacin di se slavi
a rakija grebe k'o slama
druga vec ide sama
niz grlo u vene
svaki put kad pisma krene
to je moja Slavonija
to ti je moja ravnica
Razigrani vranci
svud okolo ziva dica
pa kad svirne tamburica
ljepse od cvrkuta ptica
lakse je prebolit'
bol onda postane sitnica
tu ti je moja dika
svako drvo iz sljivika
Ljudska masta ne bi mogla
smisliti ljepsih vidika
i kad ne bude me vise
kad napustim tu idilu
ljubit' cu u raju
prelijepu slavonsku vilu
Bogu smo dragi mi Hrvati
pa cu molit' da me vrati
Jos posljednji put
da gledam dok
se zito zlati
a kad me opet gore vrati
zahvalit' cu mu prvo
sto nam je dao
komad zemlje sto
je za sebe sacuvo
Ref.
Postujem svakoga
al' se nikoga ne bojim
osim dragog Boga
jer je razlog sto postojim
sto me ima i zivim
da dicim se imenom tvojim
gdje pokoreni grad
na vratima Hrvatske stoji
Klize mi suze po licu
dok slusam tamburicu
kad prsti taknu zicu
ne dirajte mi ravnicu
al' sinovi tvoji
Slavonijo sad te paze
i nikad vise tudje noge
nece da te gaze
Ginulo se prelagano
previse mama je plakalo
predugo je raj na
zemlji licio na pakao
palili su nase sume
mi smo ih opet zasadili
rusili su nase kuce
mi smo ih opet izgradili
Ubijali su moj narod
al' smo ostali na svom
da branimo svoj dom
jer volimo svoj dom
i vjerni domu svom
kad sokolove zove
Slavonija majka
pjevat ce se rijeci ove
Ljubi svoje, boje
srce slavonsko je
rakija u krvi
jer volim ljude svoje
ta svecana oda svira
svetoj zemlji roda
jer placena je krvlju
dok se sanjala sloboda
Ref.
Sve moje ceste su davno zarasle
stojim na pragu vrata Hrvatske
zovu te, zovu, ravni slavonske
dodji u Vinkovce