Posljednja utakmica sezone između Dinama i Hajduka bila je ljepotica cijelog prvenstva. Neopterećeni rezultatom i jedna i druga momčad igrale su sa srcem - Dinamo da se navijačima oduži pobjedom nad vječnim suparnikom, a Hajduku da pokvari veliko zagrebačko slavlje.
No najbolji strijelac HNL-a svih vremena uzeo je stvari u svoje ruke i prvim hat-trickom u povijesti vječnih derbija poklonio Zagrebu stih koji je nedostajao u slavljeničkoj pjesmi - tricu protiv Hajduka.
U 86. minuti Branko Ivanković je iz igre izvadio Eduarda i izazvao ovacije, a sedam minuta poslije sudac Bebek označava kraj susreta i početak zagrebačkog karnevala...
No krenimo redom. Utakmicu je već u 15. minuti otvorio trostruki strijelac. U punom je trku primio preciznu dubinsku loptu, pretrčao Gala te izbio sam pred Runju i matirao ga za svoj 32 gol u sezoni. Maksimir je proključao, Hajduk je uzdrman, a isti igrač nekoliko minuta poslije opet bježi Galu, ali Runje ovoga puta izvrsno brani udarac kralja strijelaca s desne strane iskosa.
U sljedećem napadu Vukojević jedan odbijanac sprema iza Runje, ali bio je u zaleđu i sudac poništava pogodak. Lepršava igra Dinama se nastavlja Tomićevom bravurom u 38. minuti. Mladi veznjak prolazi sam kroz obranu Hajduka i izbija pred Runju no udarac zapinje u nogu obrambenog igrača i završava pored gola.
U 39. utakmici dinamovi reprezentativci Čorluka, Modrić i Eduardo izvode akciju utakmice. S nekoliko duplih pasova prva dvojica šalju hajdukovu obranu u prazno, Čorluka precizno gađa Dudua koji sam s nekoliko metara šalje loptu u mrežu.
Hajduk u drugi dio kreće odlučnije i pokušava uspostaviti terensku ravnotežu, no prilike opet stvaraju modri, a Hajduku nedostaje igrač koji bi povukao i dao pravu loptu prema naprijed.
U 54. minuti Modrić s deset metara gađa gredu nakon povratne lopte izvrsnog Tomića i promašuje priliku utakmice. U 72. minuti Tadić ulazi u šesnaesterac s lijeve strane iskosa i gađa, no Runje paradom izbija loptu u korner.
Modrić izvodi, lopta prelijeće buket igrača i pada na izvrsno postavljenog Eduarda koji spretno zabija iz poluvoleja s igračem na leđima.
Trideset četvrti gol u prvenstvu - rekord koji će teško itko nadmašiti. Hajduk je najbolju priliku imao u 82. minuti kada je sa 16. metara odapeo Drago Gabrić no pucao je ravno u Lončarića.
Dinamo je tako ostvario drugu najveću prednost u povijesti HNL-a s 20 bodova viška pred Hajdukom, na drugom je mjestu svih europskih liga s 19 pobjeda (samo je Celtic ispred s 25) i ima zastrašujućih 92,9 posto osvojenih bodova u HNL-u.
Dražen Petrović, (Šibenik, 22. listopada 1964. - Deggendorf, 7. lipnja 1993.), hrvatski košarkaš.
Jedan je od najvećih hrvatskih i europskih košarkaša te spada u red najvećih hrvatskih sportaša svih vremena.Svoju sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenka ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala sa vanserijskim igračem koji će desetljeće poslije obilježiti europsku i svjetsku košarku. Dražen je počeo igrati nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Ostajao bio poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. Kad je počeo igrati u šibenskim kadetima, svoju minutažu za trening samostalno je produljivao i do kasnijih sati. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu i trenirao a poslijepodnevni trening zadnji je napuštao. Nevjerojatan talent i nesvakidašnja radišnost za tako malog dječaka nije mogla promaći i vrhunskim stručnjacima. Već tada prognozirali su mu vrhunsku karijeru zamijetivši kako je već u ranoj dobi sposoban preuzeti svu odgovornost za svoju ekipu i ako treba utakmicu riješiti sam.
Mada su se za punoljetnog Dražena borili mnogi klubovi iz bivše Jugoslavije on je potpisao za zagrebačku Cibonu, klub u kojem je igrao njegov brat. Cibonu je odveo dva puta na tron Europe, u dvije sezone bio i najbolji europski igrač. Tada prelazi u Španjolsku, u momčad Real Madrid, gdje je kao i svugdje gdje je igrao bio obožavan od suigrača i publike jer je i tu momčad ovjenčao trofejima.
U tom periodu Dražen je bio i vođa državne reprezentacije s velikim uspjehom, pa se recimo ističu pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990 ili također zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989.
Fenomenalne igre u Europi nisu ostale nezamijećene među skautima sjevernoameričke profesionalne lige. Košarkašku zvijezdu iz Hrvatske privolili su svoje redove 1990. godine kada je Dražen postao član NBA Portland Trail Blazersa. Premda je prve sezone zbog politike unutar kluba, više sjedio nego igrao, svoj je fenomenalan talent pokazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo da je te 1992. bio najbolji šuter tima a pogotovo trica, nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej, ne manje važan bio je i onaj najboljeg beka pucača NBA te sezone. Te je godine Dražen hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijadi u Barceloni i to u finalnom srazu sa jedinim pravim Dream Teamom, za kojeg su igrali najbolji igrači iz američke NBA lige te ujedno neki od najboljih košarkaša u povijesti - Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen i drugi.
Draženov doprinos u NBA ligi je nemjerljiv, jer je u vrijeme kada ondje nije ugralo puno ne-amerikanaca pokazao i dokazao da i europski igraći mogu igrati zapaženu te čak i lidersku ulogu u tim momčadima.
TRAGIČNI PREKID KARJERE:
Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je stravična prometna nesreća u kojoj je Dražen izgubio život u 29-oj godini, u naponu svoje karijere. "Amadeus, košarkaški Mozart", kako su ga zvali, bio je ne samo vrhunski sportaš nego i vrhunski čovjek, te je tužna vijest odjeknula ne samo među sportskim krugovima već i šire.
Naprasno prekinuta karijera nažalost nije dala odgovor na pitanje za kakve je još domete u košarkaškom sportu Dražen bio spreman.
Jednostavan, pomalo samozatajan i skroman za popularnost kakvu je uživao, pomagao je nesebično običnim ljudima koje nije ni poznavao. Svjedoci tvrde da je usred jedne kišne zagrebačke noći zamotan u kabanicu s kapuljačom pomagao gurati automobil koji je zastao i pri tom nije skidao kapuljaču, da ga ne prepoznaju. Svojoj domovini obol je dao u nekoliko navrata početkom 90-tih, tiho prosvjedujući ispred zgrade Ujedinjenih naroda zbog ratne agresije koja je tada pogodila Hrvatsku. Bio je omiljen u društvu onih koji su znali što je košarka i mada je znao kao beskomprimisni razarač tuđih koševa uništavati protivnike, svi su se divili njegovoj igri sportskom ponašanju i karizmi što se događa jednom u sto godina.
2006. godine je u njegovu čast u Zagrebu otvoren muzej i memorijalan centar "Dražen Petrović", uz košarkašku dvoranu koja također nosi njegovo ime.
KRATAK PREGLED SPORSKE KARJERE:
1977. godina
Dražen počinje s košarkaškim treninzima.
1979. godina
Dražen počinje igrati za kadete te u isto vrijeme trenira s prvom seniorskom momčadi. Njegov brat Aleksandar odlazi u Cibonu Zagreb.
1980. godina
Juniorska reprezentacija Jugoslavije - Juniorsko europsko prvenstvo u Turskoj: Dražen osvaja brončanu medalju.
1981. godina
Kadetska reprezentacija Jugoslavije - Kadetsko balkansko prvenstvo u Grčkoj: Dražen osvaja zlatnu medalju
Kadetska reprezentacija Kadetsko europsko prvenstvo u Grčkoj: Dražen osvaja 5. mjesto
Dražen se polaku ustaljuje u prvoj ekipi Šibenke.
1982. godina
Šibenka Finale Kupa Koraća - Šibenka gubi od Limogesa. Dražen u početnoj postavi.
Juniorska reprezentacija Jugoslavije - Juniorsko europsko prvenstvo u Grčkoj: Dražen osvaja zlatnu medalju.
Reprezentacija Jugoslavije: Prva utakmica za reprezentaciju protiv Italije.
1983. godina
Šibenka - finale državnog prvenstva: Dražen pogađa dva slobodna bacanje i donosi Šibenci prvi naslov prvaka države. Dva dana kasnije prvenstvo joj je oduzeto i dodjeljeno Bosni za zelenim stolom.
Šibenka: Dražen predvodi Šibenku u drugo finale Kupa Koraća, ali opet gube od Limogesa.
1984. godina
Dražen prelazi u Cibonu Zagreb.
Olimpijske igre u Los Angelesu. Dražen osvaja brončanu medalju. Trener Mirko Novosel.
1985. godina
Grčka: Europsko klupsko finale, Cibona pobjeđuje Real Madrid 87:78. Dražen postiže 36 koševa.
Finale državnog play-offa: Cibona - Crvena Zvezda Beograd 2:1. Utakmica #1 - 97:88; Utakmica #2 - 89:92; Utakmica #3 - 119:106. Dražen postiže 32 koša u trećoj utakmici.
Finale Kupa: Cibona pobjeđuje Jugoplastiku Split 104:83. Dražen postiže 39 koševa.
Sveučilišne igre u Japanu: peto mjesto. Trener: Krešimir Ćosić
1986. godina
Cibona: Klupsko europsko finale u Budimpešti, Cibona pobjeđuje Žalgiris Kaunas 94:82. Dražen postiže 22 koša.
Finale Kupa: Cibona pobjeđuje Bosnu Sarajevo 110:98. Dražen postiže 46 koševa.
Finale državnog play-offa: Cibona izgubila od Zadra 1:2. Cibona završila sezonu sa 21 pobjedom i 1 porazom. Utakmica #1 - 84:70; Utakmica #2 -73:84; Zadar je pobjedio Cibonu u trećoj utakmici nakon produžetaka 110:111
Reprezentacija Jugoslavije - Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj. Dražen osvaja brončanu medalju. Trener Krešimir Čosić.
Izabran od Portland Trail Blazersa u trećem krugu - sveukupno 60 izbor.
1987. godina
Cibona: Državno prvenstvo. Iako je Cibona srušila vlastiti rekorod sa 22 pobjede i nula poraza, poražena je u finalu protiv Crvene Zvezde sa 2:1. Utakmica #1 - 92:74. Utakmica #2 - 92:94. Utakmica #3 - 103:104. Dražen postiže 48 koševa u trećoj utakmici.
Finale Europskog kupa: Cibona pobjeđuje Scavolini Pesar 89:74. Dražen postiže 28 koševa.
Sveučilišne igre u Zagrebu. Dražen osvaja zlatnu medalju.
Reprezentacija Jugoslavije - Europsko prvenstvo u Grčkoj. Dražen osvaja brončanu medalju. Trener Krešimir Čosić
1988. godina
Cibona Finale Kupa: Cibona pobjeđuje Jugoplastiku 82:80.
Finale Kupa Koraća: Cibona izgubila od Real Madrida.
OI u Seoulu 1988: osvojena srebrna medalja. Trener Krešimir Čosić.
Dražen prelazi u Real Madrid.
1989. godina
Real Madrid Finale Kupa Španjolske: Real pobjeđuje Barcelonu
Državno prvenstvo Španjolske: Real Madrid je izgubio petu odlučujuću utakmicu protiv Barcelone.
Finale europskog kupa: Real pobjeđuje Snaidro Caserte. Dražen postiže 62 koša.
Reprezentacija Jugoslavije - Europsko prvenstvo u Zagrebu: Dražen osvaja zlatnu medalju. Najbolji igrač prvenstva.
1990. godina
Dražen prelazi u Portland Trail Blazerse, nije previše igrao prvu sezonu u NBA. U prosjeku 12.6 minuta te 7.6 koševa po utakmici.
Reprezentacija Jugoslavije - Svjetsko prvenstvo u Buenos Airesu: Dražen osvaja zlatnu medalju. Trener Dušan Ivković
1991. godina
New Jersey Nets Dražen prelazi u New Jersey Netse. Dražen igra u prosjeku 16.6 minuta te postiže 10.2 koševa po utakmici.
1992. godina
New Jersey Nets Druga sezone u Netsima donijela je Draženu par priznanja: nominaciju za najnaprednijeg igrača u NBA. Dražen je predvodio Netse za 20.6 koševa po utakmici, te cijelu NBA ligu (za bekove) sa 50.8 posto šuta iz igre. Također, predvodio je Netse u postotku šuta iz igre sa 50.8 posto te slobodnih bacanja 80.8 posto.
Reprezentacija Hrvatske - Olimpijske igre u Barceloni: Dražen i Hrvatska su osvojili srebrnu medalju igrajući protiv Dream Teama predvođenog igračima kao što su Michael Jordan, Magic Johnson, Larry Bird...
1993. godina
New Jersey Nets Najbolja sezone karijere. Izabran u treću postavu NBA. Predvodio sve bekove NBA u postotku šuta iz igre 51.8 posto, te Netse u koševima 22.3, postotku šuta 51.8 i postotku slobodnih bacanja 87.0 posto.
Reprezentacija Hrvatske - Kvalifikacije za europsko prvenstvo: Draženova zadnja utakmica. Hrvatska - Slovenija u Wroclawu, Poljska.
Nešto o meni:
Ime: Domagoj
Prezime:-------
Datum rođenja:29.9.1992.
Živim na Trešnjevci(moj najdraži kvart)
Idem u 8. razred.
Volim sve što nije vezano uz školu:
Dinamo, Zagreb, Svoju domovinu
Ne volim: Školu
Slušam: Marka Perkovića Thompsona i Domoljubne pjesme
NAVIJANJA:
object width="180" height="180">
BOJA MOJIH VENA
O Bože, fala ti kaj purgeri smo mi
O kako bi vi sretni bili da ste purgeri
Lijem krv, a suza nema
Ti si boja mojih vena
Neka cijeli svijet sad čuje
To ja volim Dinamo
Još od malih nogu
zna se ime kluba
što se voli od djetinjstva
baš kao prva ljubav
Osvojit ćemo mi sve naslove prvaka
Jer Dinamo je uvijek bio ponos svih Hrvata
Kad nitko nije htio, mi smo rekli: moj si!
Stoje iza tebe zaprešićki Boysi
plemenitog roda, kaj branit ćemo svoje
jer u žilama nam teče krv plave boje
Svi su puno pričali, a nisu ništa radili
Ovo je za dečke što Hrvatsku su branili
kad ime su zabranili
postali smo jači, vole tebe Dinamo tvoji navijači
O Bože, fala ti kaj purgeri smo mi
O kako bi vi sretni bili da ste purgeri
Lijem krv, a suza nema
Ti si boja mojih vena
Neka cijeli svijet sad čuje
To ja volim Dinamo
Hvala Bogu kaj imamo sveto ime Dinamo
Nema boljeg, baci loptu da se igramo
Vole svi taj klub kada gube il zabijamo
Nema veze, pa mi za njega navijamo
Znaj da te vole svi, Dinamo šampione
svaki put kad igraš napuniš stadione
palimo te baklje i dižemo sve šalove
i kada nebo gori, znam da zabijaš te golove
Samo tako naprijed, do kraja nema predaje
U Ligu prvaka da podignemo tenzije
da nam dođu gosti predugo si ih čekao
Dobro došli u plavi pakao
O Bože, fala ti, kaj purgeri smo mi
O kako bi vi sretni bili da ste purgeri
Lijem krv, a suza nema
Ti si boja mojih vena
Neka cijeli svijet sad čuje
To ja volim Dinamo
To možda ne budeš pročitao u knjigama
To, buraz, možda ne buš gledao u kinima
Al vjerujem kad ponos grada mog čuješ na tribinama
zna i dragi Bog da nema kluba do Dinama
Ako nisam na tekmi, ziher gledam na telki
jer volim ovaj klub kaj god ljudi rekli
zna se kad si lud, onda kad je derbi
na lijevoj strani grb s bojom neba na sebi
Svi kaj nas gledaju ko na divljake,
nek bježe kad se skupe naše šake
Dinamo volim,
to nije nikaj novo
i svima kaj nas mrze
poručujemo ovo:
O Bože, fala ti, kaj purgeri smo mi
O kako bi vi sretni bili da ste purgeri
Lijem krv, a suza nema
Ti si boja mojih vena
Neka cijeli svijet sad čuje
To ja volim Dinamo
JA VOLIM DINAMO
SAMO DINAMO
ŽIVOTA MOG JE SREĆA SVA
I LJUBAV NAJVEĆA
DINAMO JA VOLIM
Popevke sam slagal
I rožice bral
I svu svoju mladost
Sam njemu ja dal
Navijaj
Srušit ce se stadion
Nek' je nered, nek' je lom
Ja te volim Dinamo
Nek' se pale baklje sve
Za sve nas za purgere
Jer na barjaku modrom
Piše samo Dinamo
Dinamo!
I znaj
Da Bog
Zna za sveto ime to
Sveto ime Dinamo
I u nebo s njim
I u pakao
Bad Blue Boys i Dinamo
Dinamo
Dinamo!
I kolcem i lancem
I bokserom u glavu
Udari razvali
Za Dinamovu slavu
PLAVA BALADA
Pričao mi jednom stari, o Zagrebu kojeg nema
O ljudima što su bili pa ostali uspomena.
Kad je Sava bila čista, neki su ju kaže pili
o curama sa gornjeg grada i o nekupljenoj vili.
Tješio se jer u meni, nije vidio dječaka
koji pazi kako gazi kao oni s Pantočaka.
Sve se tako brzo mjenja, pa na svijetu ništa novo.
a od svega što je prič'o zapamtio sam i ovo.
Ja zbog žena nisam htio a zbog Dinama sam pio,
zbog Dinama kad je gubio.
Ja zbog žena nisam htio a zbog Dinama sam pio,
zbog Dinama kad je gubio.
A Sava i noćas teče, tko zna od kud stari gleda
Kao Zagreb on je bio lomiš ga a on se neda
I okrenu tada glavu, zagleda se u daljinu
kao plave voljeli smo jedino još Domovinu.
Ja zbog žena nisam htio a zbog Dinama sam pio,
zbog Dinama kad je gubio.
Ja zbog žena nisam htio a zbog Dinama sam pio,
zbog Dinama kad je gubio.
Zato pustite dječake, nek pjevaju što ih volja
neće ova lijepa naša, bez Dinama biti bolja.
Ja zbog žena nisam htio a zbog Dinama sam pio,
zbog Dinama kad je gubio.
Ja zbog žena nisam htio a zbog Dinama sam pio,
zbog Dinama kad je gubio.
DOĐI U VINKOVCE
Tu sam sretan
di cujem djevojacke pjesme
lezim u sjeni hrasca
pijem hladnu vodu s cesme
pod pendzerom di snase
sviraju tamburasi
di se uprezu cilasi
i znaju me svi salasi
Di gori ona lampa
di onaj djeram skripi
tu ce mi dusa skoncat
tu su mi dani lipi
di drag mi je kirvaj
sijelo, prelo i rakije vrelo
di zivim ko becar pa
me znade svako selo
Tu sunce polje kupa
tu mi je jedini dom
tu kosti mojih predaka
sanjaju slatkim snom
ne mogu to opisat'
ne bih drugdje znao disat'
od tuge bi umro
da ne mogu zito mirisat'
Da ne vidim svog sora
ili svog sokaka
prije nego sklopim oci
jos jednom prije mraka
tu me napravio caca
tu me mater slova ucila
ako budem moro otic'
tu cu se vratit' ja
Di je moja njiva
moja sljiva
moga konja griva
moja krv ziva
di rijeka Bosut pliva
i pale svijece za heroje
sto su ginuli za boje
na ponos i cast imena Slavonije moje
Ref.
I kad pozelis se ravnice
dodji u Vinkovce
sve moje ceste su davno zarasle
stojim na pragu vrata Hrvatske
zovu te, zovu, ravni slavonske
dodji u Vinkovce
Velicam slike svete
sto sam slavonsko dijete
od glave do pete
pa mi iz grla pjesme lete
rodnom kraju, mome milom zavicaju
di me ljudi znaju
a zvijezde di ljepse sjaju
di se nebo ljepse plavi
Di su osjecaji pravi i na
najbolji moguci nacin di se slavi
a rakija grebe k'o slama
druga vec ide sama
niz grlo u vene
svaki put kad pisma krene
to je moja Slavonija
to ti je moja ravnica
Razigrani vranci
svud okolo ziva dica
pa kad svirne tamburica
ljepse od cvrkuta ptica
lakse je prebolit'
bol onda postane sitnica
tu ti je moja dika
svako drvo iz sljivika
Ljudska masta ne bi mogla
smisliti ljepsih vidika
i kad ne bude me vise
kad napustim tu idilu
ljubit' cu u raju
prelijepu slavonsku vilu
Bogu smo dragi mi Hrvati
pa cu molit' da me vrati
Jos posljednji put
da gledam dok
se zito zlati
a kad me opet gore vrati
zahvalit' cu mu prvo
sto nam je dao
komad zemlje sto
je za sebe sacuvo
Ref.
Postujem svakoga
al' se nikoga ne bojim
osim dragog Boga
jer je razlog sto postojim
sto me ima i zivim
da dicim se imenom tvojim
gdje pokoreni grad
na vratima Hrvatske stoji
Klize mi suze po licu
dok slusam tamburicu
kad prsti taknu zicu
ne dirajte mi ravnicu
al' sinovi tvoji
Slavonijo sad te paze
i nikad vise tudje noge
nece da te gaze
Ginulo se prelagano
previse mama je plakalo
predugo je raj na
zemlji licio na pakao
palili su nase sume
mi smo ih opet zasadili
rusili su nase kuce
mi smo ih opet izgradili
Ubijali su moj narod
al' smo ostali na svom
da branimo svoj dom
jer volimo svoj dom
i vjerni domu svom
kad sokolove zove
Slavonija majka
pjevat ce se rijeci ove
Ljubi svoje, boje
srce slavonsko je
rakija u krvi
jer volim ljude svoje
ta svecana oda svira
svetoj zemlji roda
jer placena je krvlju
dok se sanjala sloboda
Ref.
Sve moje ceste su davno zarasle
stojim na pragu vrata Hrvatske
zovu te, zovu, ravni slavonske
dodji u Vinkovce