Pasje vrućine...
u antičko doba Sirius je bio vidljiv nad horizontom tijekom ljeta - krajem srpnja i prve polovice kolovoza. Kako je Sirius najsjajnija zvijezda u zviježđu Veliki pas (lat. Canis Major) stari Rimljani su ga zvali i Pasja zvijezda što su preuzeli od starih Grka, od kojih su preuzeli i pojam "pasjih dana" (lat. dies caniculares). To su bili dani, otprilike od kraja srpnja do kraja prve polovice kolovoza, kada je Sirius izlazio zajedno sa Suncem.
Iako još nisu kalendarski pasji dani započele su vrućine... sjetih se davno napisane pjesme...
Kugla gorućih sjećanja,
u plamenu iluzije
mirisi, zvuci, okusi i boje,
u ognju trenutka
uspomene.
Krhkost prolaznosti
i snaga pamćenja
mogućnost povratka
u nezaboravljenu ljepotu…
Prolaze sekunde,
lipe su ocvale,
miris je nezaborav osjećanja,
iskri sliku Ivanjske noći,
osjećaj opija,
preskakli smo vatru
bili djelić pasionske igre,
titraj legende,
povratak plemena ptica.
Ljetni suncostaj.
dugodnevica traje
bez pomaka.
Iz osmijeha sunca
ljubav sišla s neba
i ostala u nama…
zauvijek?...
tko to zna?...
U zrnu pješčanog sata
tri sekunde ljepote,
svijet i mi u njemu,
iluzija bezuvjetne ljubavi…
Skrivam te u pogledu,
ustoličavam događanje,
toplina nas omamljuje…
iz Ivanjskih krijesova
izronilo vrijeme kanikule,
bez apokalipse.
Daruješ mi morsku zvijezdu ,
pitagorejsku pentadu,
znak ženske dijade
i muške trijade,
simbol ljubavi,
Afroditin broj,
istoznačje svitanja,
zenita i sutona.
U pretakanju
pješanog sata
iz sada u sada
tri sekunde ljepote
obnavljajuće uskrsnuće.
Dijana Jelčić
slike... RabuzinOznake: vrijeme kanikule, pasje vručine
|
