Uspomena vatre...
Jorge Luis Borges riješi nacrtati svijet. Tokom godina ispunjava prostor ucrtavajući pokrajine, kraljevstva, planine, zaljeve, brodove, otoke, ribe, kuće, instrumente, zvijezde, konje i ljude. Pred smrt on otkriva da taj strpljivi labirint linija ocrtava njegov vlasiti lik.
Moj svijet je poetikon crtan kistom trenutnih impresija. Osjećanja, misli, stavove oslikavam pastelnim koloritom, dočaravam odraz sanjanog raja… krajolik Arkadije koja ne postoji. Vizija se preobražava u slike iz dječjih knjiga. Pale sam na svijetu, jedna od prvih slikovnica koje pamtim. Sjećam se i snova, samotnih lutanja plavim daljinama, traganja za vatrom početka. Volim taj pričin zatočeništva u maštarijama.
Sinoć smo u dobrom restoranu dotaknuli davno odsanjano. U velikoj nepostojećoj panorami, u odaji bez zidova susretoh uspomene vatre. Oblikujući prostornost prisnosti vodili smo dijalog o ljubavi.
Hodao si mojim tragovima…
Sanjala si moje snove… krala si mi dah…
Govorio si mojim jezikom…
Tragala si za izvorom ljepote…
Tragala sam za fontanom sreće…
Skrivala se u misli o njoj…
Tražila sam je u sutonima…
Bdijela je u tvom srcu…
Sretoh je u tvojim očima…
Ona je zrcaljenje Sunca u krajoliku duše…
U tebi…
U meni?…
Osjećaš li je?…
Zavodiš me pitanjem…
Čekam odgovor…
Zlatna hostija širi svoj sjaj…
Predaleko je…
Vatra je u tebi…
Dijana Jelčić
 Oznake: Pale sam na svijetu, uspomena vatre
|
