Na trgu knjiga...
Nestajanje ni u čemu,
korak za korakom,
koračanje dlanom vremena.
"Kraj je stigao. Zadnje sate života ću odživjeti otvorenih očiju. Vidjet ću naslaganu brezovinu i popeti se na nju i vidjet ću kardinala i prepoznati u njemu moju smrt. Poslije vatrometa, kada me zaokruži vječna tama moje oči će ostati i sjati kao zvjezde koje će potsjećati da sam bio.
Leti mali galebe, leti k njoj, onoj koju ću uvijek tražiti i najviše voljeti. Reci joj da će moja slobodna duša letjeti stoljećima kada sutra jutrenjem poleti iz pepela. Neka me dočeka jednog podneva na raskršću želja. I neka u ruci drži knjigu "Herojski zanosi". Jedino će ona znati da sam to ja."
To su zadnje zapisane riječi Giordana Bruna, misao koja u sebi sadrži cijelu njegovu filozofiju. I ja shvatih da je ono što primjećujem i osjećam u blizini drugih, ono što oni čine ili ne čine, ono što mi se pričinja lijepim i dobrim, zrcaljenje nutarnje snage koja se krije u svakome od nas. Vidljiva ljepota i osjećaj koji me prožima gledajući je, se u ovom trenu izjednačuje sa onim nevidljivim, neopisivim i neizračunjivim.
Bila je noć punog mjeseca,
nad Parizom mreža sijača zvijezda,
preslika poslanja mudraca,
zov drevne misli.
Mjesečarih do svitanja,
zaustavih se na trgu knjiga,
iščekivah vjesnika herojskih zanosa,
bijelu pticu,
znak neuzaludnosti traganja za istinom.
Tebe vidjeh u odori renesansnog pjesnika.
Titraj božanske iskre u hramu tišine,
podsvijest je ognjilo svijesti,
začuh posljednju želju
umirućeg filozofa.
Bijela ptica je kružila nad nama.
Progovorio si jezikom zbilje,
odgovorih jezikom života,
proročanstvo se ostvarilo,
odbacih budućnost,
naruših tišinu,
i zakoračih u ovo veliko ništa
u kojem je sve.
Dijana Jelčić
knjiga „Herojski zanosi“ Giordano Bruno, naše posjete Parizu iznjedriše moje davne priče "Umijeće vremena"...
Herojski zanosi
Oznake: Girdano Bruno, Pariz, trg knjiga
|
