Tragovi u pijesku vremena...
Prije tebe je bila pustinja na obali oceana sna. Tragala sam za izvorom ljepote. Izvan sebe. Željela sam plimom strasti oploditi pupljke života i ostaviti trag u pjesku vremena. Nisam uspjela. Koračala sam kamenim oblucima zbilje. Na njima suze, znoj umornog srca i bol utrobe.
Ti si došao kasnije. Odveo me u labirint zrcala. Igrali smo se u koridorima uma, pronalazili u titrajima duše, razgovarali pogledima. Riječi su bile suvišne. Žila kucavica je odavala nemir srca…
Nebo je bilo ljubičasto… možda je bilo i plavo… sunce se utapljalo u lazur vremena… a ti si stvarao sklad trenutka… mirovala sam… harmonija je bila savršena… rođena iz korijena sna… izronjena iz tvoje i moje nutrine… iz isprepletenog rodoslovlja i uronjena u ciborij vječnosti…
Svjesna sam, poslije mene, u pijesku vremena, neće ostati trag genoma… snaga tvog će se pretakati u potomstvo… ti si odsanjao očinstvo u vremenu prije mene. Ipak, darovao si mi pripadanje nebu tvoga života, uveo me u nultu točku postojanja iz koje se rodila ljubav. Postala sam sudionikom tvoje sreće… s tobom u sebi uživam u osmijesima djevojčica koji oplemenjuju našu zrelost…
U odaji ogledala i odjeka se ori smijeh veselja… radost sretno rođenih Leticia… dva svjedočanstva tajnovite snage tvog porijekla… odrazi tvoje veselosti.
Tu sam… ista, a uvijek drugačija… ozarena zagrljajem stvarnosti i sna… iako nisam dosanjala san majčinstva osjećam snagu vezanosti za dijete koje svojim osmijehom daruje lakoću postojanja uz ognjište tvojih pradjedova…
To je svijet snovite budnosti… ljepota ishodišta… poezija pređenih puteva… poetika ovoga ovdje i ovoga sada… U kristalnoj kugli bivstvovanja, u labirintu sanja, u koridorima želja, na obali oceana sna u pijesku vremena ostaju tragovi sretno življenog života…
Dijana Jelčić
fotografije ... skinute s neta
Oznake: tragovi u pijesku vremena
|
