Jučerašnji komentar i pitanje blogoprijatelja @semper contra
Da, ljubav je tvoja česta, da ne kažem, vječna tema. A ja nikako da pojmim što je to ljubav. Zaista bih se volio naći s tobom tet-a-tet i čuti tvoje viđenje pojma ljubavi. Ne da ti oponiram već da jednostavno čujem nekog koji je toliko uronjen u nju.
me prisjetio ovog davno napisanog teksta. Ovo je samo djelić. Koga zanima cijeli tekst i komentari koji su me onda usrećili i pokazali da svatko od nas drugačije doživljava, izražava i živi taj osjećaj, na kraju teksta je link davno napisanog...
Ljubav je osnova na kojoj se stvara istinska ljudska zajednica.
Sv. Augustin je rekao: "Ljubi i čini što hoćeš".
Što bi se još moglo dodati toj višestoljetnoj misli?
Mislim da ništa više nije potrebno, znati ljubiti znači ostvariti savršenstvo duha, osmisliti svoje postojanje u univerzumu, osjećati i osmisliti sebe, svoje osjećaje i sve svoje čine.
Prava ljubav nije samo odnos prema nekoj osobi, nego naš stav, naše postojanje u prostor- vremenu, obilježje našega karaktera.
Što je uistinu LJUBAV?
U mojim zrcalnim neuronima se smiješe lica, ali ja u njima, odrasla i vjerujući da sam osvještena, zaboravih djete u sebi, pa ne prepoznajem i ne razlikujem više osjećaje. Krabuljni ples se upravo odigrava na pozornici mog života.
Kako prepoznati iskrenost u osmjehu?
Čiji glas će najaviti "radosnu poruku" iz koje ću saznati istinu?
Tko će na koncu ubiti kralja?
Na stolu leži upravo pročitana knjiga David Servan- Schreibera "Novi lijek za emocije"
Autor je uspio povezati znanstvene spoznaje s porukama od vitalnog značenja i ponuditi lijek protiv negativnih osjećaja. Život svakoga od nas je jedinstven i podjednako opterećen igrom sudbine i na svoj način težak. Zaboravljajući to često se uhvatimo u razmišljanju i otkrijemo u sebi zavist prema tuđim životima.
Aktiviranjem afektivnog ili hedonističkog pamćenja čovjek uspijeva zapamćene osjećaje, uvijek iznova proživjeti, odživjeti i svjesno spoznati. Milost naše prirode se izražava u tome da smo u mogućnosti uistinu osjetiti razliku između ugode i neugode, a emocionalno stanje koje se pri tome budi nam omogućava svjesnu spoznaju i usporedbu tih potpuno različitih osjećaja. Što je paleta zapamćenih osjećaja veća to je i njegov izbor veći. Sreća i ljepota, ljubav i zanos su skriveni u paleti onoga što smo doživjeli, osjetili i zapamtili.
Pokušah osjetiti pročitano, pozvati u sjećanje ljubav, osjećaj koji izrasta iz osnovne energije našeg postojanja. U mom misaonom labirintu su se smjenjivala sjećanja na djetinjstvo, mladosti, zrelost i trenutak se pretvori u mimohod stanja koja sam prolazila.
Djetinjstvo zatreperi spokojem i mirom, osjetih mirise lavande i maslinovog ulja, vidjeh blagi osmjeh djeda i njegovu ruku kako kruhom umoćenim u vino gasi svijeću na svečano postavljenom stolu. Moje srce je otkucavalo davno zaboravljenim ritmom potpune sreće. Mladost, trg cvijeća, ljubav u liku crne pantere se spusti u moju misao.
"Ja ne znam šta bih još mogao spoznati, kao dobro, kada bih izgubio ugodu okusa, ljubavi, slušanja i na koncu onog čudesnog uzbuđenja pri suosjećanju s osjećajima drugih." pročitah među redovima teksta Epikurovu misao.
"Nema ljepote ni ugode ni sreće izvan tijela. Sve je tu u nama samima, u našoj kinesferi. Tko danas želi najaviti "radosnu poruku", trebao bi iz sebe samoga širiti ugodu i znati je podijeliti s onima koji to ne znaju" razmišljam pretvarajući riječi autora knjige "Novi lijek za emocije" u svoj osjećaj.
Što je uistinu ljubav?
Stajala sam na hridi zaborava
i more više nije bilo more
i sunce više nije bilo sunce
umorno pružih ruke
i
dotaknuh svjetleću zraku
snovima omamljena...
Bilo je kao rukovanje
čekanjem okrunjeno,
a
skrivena u rijeci pročitanog
tek naslućena u poljubcu
zatvorena u neizgovorenim istinama
odjevena u čovjeka
vratila se LJUBAV
Dijana Jelčić
Poezija i glazba nezaboravnog Leonarda Cohena je ljubav...
