Na vratima pakla...
Na zapadnoj strani Camarga u ljubičastom pejsažu laguna i kanala leži, kao u Trnoružičinom snu, usnuo srednjovjekovni gradić Aigues Mortes.
Mrtve vode, čudnoimeza grad. Iza grada se širi mediteran.
U daljini se naziru bijeli otoci, sol koja je u nekom davnom vremenu krila miris smrti. Dvadeset kula i deset kapija razbijaju zitadelu. Na sjevernom uglu tok kamenog opasača stoji sama, čuvarica grada, kula Constance. U vremenu kada je more još dodirivalo grad Constace je bila svjetionik, znak spasenja zalutalim galijama. Kasnije je bila tamnica Hugenotima.
Na Hesiodovim vratima pakla je čudesna rijeka, tisućama godina, prosipala pijesak i odvajala grad od beskraja svjetskih oceana, ali u isto vrijeme je svojim rukama grlila nesretne sudbine duša koje su u njemu stoljećima tražile izvor snova.
Ušli smo u grad kroz njegova največa vrata, ostavljajući za sobom deltu rijeke, močvaru i konje nesedlane, barske ptice i tišinu.
U zagrljaju zidina se isprepliću, proljetnim suncem obasjane, ulićice pune čudesnih izloga. Šetamo gradom dok dan ide svome kraju. U izlozima iza blještavih stakala skriva se povijest Mrtvih voda. Zaustavili smo se pred izlogom u najmanjoj i najskrivenijoj uličici grada.
Sunce na zapadu se kupalo na staklu i mi zaneseni bojama koje su, igrajući se s našim očima, skrivale i otkrivale zvijezdice. Izgledalo je kao da plešu, kao da se pokreću i pokretom nam pričaju neku davnu legendu. Zaneseni tim prekrasnim plesom mi uđosmo u prostor.
Marija Durand je 38 godina zatvorena u zidinama zbog sukoba s crkvom, zbog ideje, zbog zabranjenih misli, zbog vjerovanja u energiju koja ju je hranila. Na zidu ćelije uklesana riječ "Resistence", odaje čvrstinu njene osobnosti. Petnaestogodišnja djevojka stavlja, zbog Boga u sebi i vjere u njega, svoj život na kocku, odbijajući dobrovoljni povratak u okrilje katoličke crkve. Constance postade njen dom i dom njoj sličnih žena. Zidovi, debeli šest metara, zatvoriše mlado tijelo u prostor bez stvarnog sunčevog svijetla.
Gledala sam zadivljeno zalaz sunca nad Mrtvim vodama i siluetu Marije starice koja je slomljena tijela, ali uzdignute glave napuštala Mrtve vode. Marie Durand se vraćala tamo odakle je s tek petnaest godina krenula, na imanje svojih roditelja, vraća se na početak sna.
Cijeli jedan život satkan u par trenutaka, u najskrivenijem kutu Mrtvih voda, san koji se može vidjeti samo u sjaju iluzije.
Veselim se povratku... u izlog snova...
Dijana Jelčić
Izlog snova
Oznake: na vratima pakla
|
