In memoriam...
Maksim Gorki, 28. ožujka 1868. - 18. lipnja 1936.
GORKI I NJEGOVI CIGANI
Mladić koji se zvao Aleksej Maksimović Pješkov sin siromašnog radnika,siroče koje je rano ostalo bez oca, lađar, kuvar, pevač, skitnica i samouk – imao je dvadeset i četiri godine kada je dospeo u tamnicu. Bilo je to 1892.godine. Uzevši tada pseudonim pod kojim ga poznaje svetska literatura, Maksim Gorki u tamnici piše svoju prvu pripovjetku:
Makar Čudra, ciganin, priča na obali mora, pod vjetrom i valovima o svom ciganskom bratu Lojku Zobaru i njegovoj ljubavi prema lijepoj Ciganki Radi.
Likovi Makar Čudra i starica Izergil, Lojko Zobar i prelijepa Ciganka Rada, su ponosni, smjeli i snažni ljudi. Takvi likovi, takvi ljudi i takvi Cigani, samo i mogu “poletjeti u nebo”. Zemlja je za njih pretijesna... iz te ljepote je nastao film... gledala sam film... rodilo se nadahnuće... pretočih ga u pjesmu...
Ljubavnici lete u nebo...
Dok se svitanje bori
sa ostacima tame
i daleka svjetlost
skida odoru noći
na obali sna,
neka ljubav,
zbilju sanja.
Zavoli dan
šapuće mjesec
na odlasku.
Zavoli sjećanja
šapuće sijač zvijezda.
Pustite srca da kucaju.
Dotrčali iz daleke stepe,
samuju bijeli i crni konj.
Za mrkim krošnjama
iskri svitanje,
Amor i Psiha,
se u njemu grle.
Zavolite dan,
misli i sjećanja.
Ruke sijača zvijezda
prebiru po gitari,
zvuci tuge u pjesmi ptica,
miris daljina,
sloboda ubrizgana u
rađanje.
Proročica Izergil
šapuće o umiranju,
ponosu, prkosu
rodoslovlja,
otporu poniznosti,
sužanjstvu i nemoći,
o smjelosti bitka
na rubu vremena.
Ljubav na kušnji smrti.
Ljubavnici
lete u nebo.
Dijana Jelčić … „Nestvarno stvarni“ KULTura sNOVA, Zagreb 2014.
