Prva i posljednja istina...
Nad morem ljubičasto svitanje, zaustavljam misao u središtu zbivanja,
u magiji rađajuće svjetlosti.
Vrtlože se geometrijski oblici,
govor prirode, jezici fizike, filozofije, poezije, glazbe,
poruka vječnosti i paraleni svjetovi.
Svjetlost bojom vjenčanice kiti mladi dan,
iza nas svijet postojećeg, ispred svijet nastajućeg,
naslućujemo igru materije i ideja,
trajnog i mogućeg.
(Mogućnosti su u kolapsu kvantnog stanja,
u raspuknuću jezgrovitih uvjerenja,
u nedosanjanom Einsteinovom snu.)
Uzburkalo se vrijeme,
sunčana oluja najavljuje zlaćanu kišu,
slijevanje epoha u mladi dan.
Budim se,
čujem riječi izgovorene na početku priče,
sunčana zraka uranja u prostor,
zaobljuje ga u sklad vremena,
u dimenziju trajanja.
Ne, ovo nije san, nisu ni sjećanja,
kotrlja se iskričava zbilja,
plamti vrijeme,
sunce u tvojim očima,
obećanje dolezećih sutona i svitanja,
u rasponu između njih život.
Oči vide ono što im svjetlost razotkriva, a ona očima ostaje nevidljiva, skriva tajnu svog izvora.
Nad bezdanom nestajanja lux in tenebris, nevidljiva moćnica,
spona ka nastajanju, veza beskonačnosti i konačnosti,
svjedočanstvo prve
i posljednje
istine.
Dijana Jelčić
fotografija... Tihomir FranovOznake: lux primus, svjetlost u tmini, lux in tenebris
|
