Anđeo s četiri lica...
Kerubini, čuvari svijetlosti i zvijezda. Imaju 4 lica, lice čovjeka, bika, lava i orla.
Ne zna se koliko su visoko u rangu, ali se pretpostavlja da su odmah iza Serafina. Najpoznatiji spomen kerubina je zasigurno onaj u Knjizi postanka kad ih je Bog postavio da s plamtećim mačem čuvaju vrata Edena.
Oni su simboli Božje pravde i autoriteta.
Zelena rijeka,
šapat bezvremena,
tišina močvare,
kliktaj barskih ptica
i lopoči.
Ostali smo djeca,
sanjari na obroncima
prolaznosti,
vječni putnici pućinom
te čudesne vode.
Tamo gdje rijeka grli more
na dverima beskraja,
u okrilju života
osjetismo miris sna.
Jesmo li mi rijeka,
upitah trgajuć tišinu,
tišinom si odgovorio,
tek kap u vječnosti.
U struni vremena,
u Alefu
je središte želja,
žudnji i čežnji.
Vidjeh eksploziju boja,
začuh sonatu božjeg sna,
osjetih buktanje strasti.
Volio si tišinom,
milovao šutnjom
ljubio poezijom suza.
Volimo se jaukom
darovanog rebra,
vjekujemo u utrobi
poludjele lađe,
pod sjajem četiri sunca,
anđelom sa četiri lica
branjeni od
jahača apokalipse.
Iznjedren iz svetosti,
iz vjerovanja
u seobu duša,
utjelovljen u
četverostrukost
evanđelja,
u protegu životnosti,
stražar na vratima uma
čuvar vrata srca
posvećuje ljubav
uskrslu iz praiskona,
iz prvog bljeska
iz lux primusa.
Dijana Jelčić
Oznake: anđeo s četiri lica, kerubini, nebeska hijerarhija
|
