Dada...
Mladi ljudi skrivajući se od rata koji je bjesnio svijetom, u maloj kavani u središtu neutralne Europe, nazvanoj Kabaret "Voltaire", poželješe promjeniti svijet. Skupljeni slobodni duhovi jedne nove generacije su na pozornici kabarea otvarali dušu, napadali, postojeće i uvijek nastajuće, materijalne vrijednosti i tražili put ka savršenstvu duha, put koji još uvijek nije bio otkriven.
Svjetlo epohe, u kojoj nova ideja nije postajala pravac nego stanje emocionalnog uma, je zasjalo jedne zimske večeri u Zürich-u Spiegelgasse. 1, u staroj četvrti grada, na rubu vremena. Kabaret "Voltaire" je otvorio svoja vrata.
Dada doista znači početak novog vremena. Danas se malo nas sjeća manifesta, učinimo da sutra o Dadi ponovo priča cijeli svijet.
Hugo Ball, mladi buntovnik s tisuću razloga, stoji u polutami pozornice. U kavani ih je malo, malo onih koji su se uzdigli protiv rata i nepotrebnog ubijanja duše, malo onih koji vjeruju u mudrost osjećaja i snagu znanja. Filozof i glumac u njemu, sinteza mojih ideala, zagrmi malom kavanom:
KARAWANE
jolifanto bambla ô falli bambla grossiga m'pfa habla horem...
Što znači riječ Dada?
Pogledajmo u leksikon. Na francuskom ona znači konjić za ljuljanje, na njemačkom Addio do sljedećeg puta, na rumunjskom istinito, vi imate pravo. Dada je internacionalna riječ koja označava pokret.
Dada mudrosti, Dada novonastajuće znanosti, Dada psihologije, Dada literature, Dada buržoazije i moja, tvoja, vaša i naša Dada .
Pišemo je riječima srca, ali samu riječ za nju nikada nismo stvorili, mi smo je jednostavno zaboravili.
Dada su svjetski ratovi bez kraja, Dada je revolucija bez početka, Dada znači znati živjeti u ovoj pustinji na asfaltu, Dada i njeni prijatelji i pjesnici i njeni slikari, Dada i kupka radosti, Dada mhm da da, Dada Hue, Dada Tza, Dada NF, Dada mecabg, Dada Annaboni, Dada zen zi, Dada Pjaceta, Dada Euro, Dada ja, Dada ti i svi vi svi oni koji vjeruju u mudrost.
Kako ćemo ostvariti vječno duševno zadovoljstvo?
Recimo Dada.
Kako ćemo postati slavni?
Recimo Dada.
Recimo riječ s manirom gentelmena, sa pravilnim odstojanjem, ali govorimo je do ludila, do gubitka svjesti, govorimo Dada....... do pijanstva izazvanim velikim, još neostvarenim, snom.
Kako ćemo se osloboditi ovog lažnog morala i krivih vrijednosti, kako modificiranih istina u novinama i kiča koji nazivamo ljepotom?
Recimo ponovo Dada jer Dada je bila i ostala duša svijeta, Dada je srž, najbolji mlječni sapun sa mirisom ljiljana, Dada je svitanje sna, Dada je simfonija morskih orgulja, DADA je virtualni svijet u kojem izmjenjujemo misli.
Čitala sam stihove koji su odlučili odustati od jezika.
Dada Goethe-d, Dada Stendhal-a, Dada Budhe, Dalai Lame, Dada m da da..da da, mhm da da, da dragi moji virtualni prijatelji, ali gdje je ostala Dada naših mladalačkih snova.
Vjerujte mi Dada je bila prije Dade, ona je izrasla na ruševinama Rima, izdigla se iz pepela na Campo del Fiori, potvrdila se u Lisabonu, ojačala poslije ubistva na Balkanu, preživjela Auschwitz i utihnula sada kada je mi najviše trebamo.
Zar smo u jurnjavi za vlakom kojim upravljaju veliki koncerni, za vlakom koji se nikada neće zaustaviti na našim željezničkim stanicama, zaboravili voljeti trenutke zalazećeg sunca.
Drugi stvaraju za nas jezik koji mi sve manje razumijemo iako se njime služimo. Služeći se tim riječima mi samo artikuliramo jezik, mi ga ne živimo.
Puštam glas i riječi izranjaju same, ramena od riječi, noge, ruke, dlanovi. Zaustavimo produkciju vokabulara za koji nemamo doživljaj. Na jeziku kojim se služimo je priljepljena prljavština kao na rukama lihvara koji broji zarađene kovanice.
Materinji jezik je stih, ljepota djetinje igre i mladalačkog sna, prilika kojom mogu bez riječi i jezika osjetiti svoju misao. Želim one riječi koje prestaju tamo gdje su i počele, u snovima koje kao da smo prestali živjeti.
Progovorimo li jezikom srca svi ćemo se razumjeti.
gledam ovu sliku i osmjehujem se ... i pitam se...postoji li nešto što već nije napisano i naslikano...
Dada je uistinu svjedoćenje ispreplitanja ljudskih nutrina, bez prava, bez posjedovanja Monopola... tek prevrednovanje
vrijednosti... sloboda izričaja... jednostavno ljubav... i susret srodnih duša... lakoća postojanja u ovome sada... :)
Dijana Jelčić
Oznake: dada, dadaizam
|
