Carstvo tišine...
Prolutah arhivom... dotaknuli me prastari pjesmuljci... uzburkala se sjećanja... zatitralo vrijeme oluje ruža... i prastaro pitanje... Odakle dolazi ljepota?... ponavljam se, znam, ljepota dolazi iz srca... približava se tridesetogodišnjica braka... pitam se što bih mogla suprugu darovati... Tinovu kristalnu kocku vedrine?... ukorićenje mojih davnih sanjarija?... naša misaona sučeljavanja?... dijaloge na obrubu trajnja?...
Zahvalna na svakoj dobronamjernoj kritici, nadam se znat ću se odlućiti...
Tiho i elegantno, kao crna pantera, spušta se noć. Teške od zvijezda vise ruke neba nad mojim prozorom.
Tiho i elegantno
Zvjezdanim sjajem okrunjena,
ljubavlju ogrnuta, ta čudesna i snena
mjesečeva ljubavnica,
pleše svoj ponoćni ples.
U ovo doba gluho, budna od ljepote promatram
tu čudesnu igru svijetlosti i sjena.
Ljubav, ta noćna kraljica,
sa zvjezdanim dijademom u kosi,
je moje bodljike
pretvorila u mekane dlanove,
u mom kaosu
izgradila gnjezdo spokoja,
otvorih vrata blagosti,
zakoračih u odaju buđenja.
Dok tiho i elegantno,
kao crna pantera odlazi noć,
ples svjetlosti i sjenke se gubi na horizontu,
u vazi umiru bijele ruže,
osjećam oluju jutrenja,
ćutim tugu nisam uspjela pobjediti.
Bilo je to davno,
u vremenu poezije i ruža,
tek danas znam
navike pretvoriti u ljubav,
opraštati sebi i drugima…
Stavila sam srce na proplanak,
tamo gdje vjetrovi obaraju tek procvale sne.
Izdrži srce, ostani vjerno sebi i korijenju,
rasti, izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce,
tamo gore je beskraj i san.
Začuh titraje tišine, osluhnuh, da,
to moje poludjelo srce kliče...
Zvijezde nad tvojim čelom
ne mogu umrijeti
jer ljepotom neba okrunjena
u tvom podnožju
rijeka se jutrom oblaći,
a ljubav bdije među zvjezdama
do noći
kada iz tvoje utrobe
rikne vulkan nježnosti
i kamenom posteljom
poteće gola želja
mog i tvog sjedinjenja.
Danas znam budna sanjati, slušati tišinu koju naučih osluškivati u dolini zelene rijeke… tišinu koja se još uvijek zrcali u očima boje snova
„Odakle dolazi ljepota“ Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.
Zvijezde nad tvojim čelom
Oznake: arhiva, želja, san
|
