Pod Čapljinskim balkonom...
U gradu sanjajućih knjiga,
u suzvučju naših šapata
dijalog vječnih ljubavnika.
Pod Čapljinskim balkonom
putevi ka starim snovima
i simboli novog vremena.
U bezglasju istine
suglasje svjetova,
svitanje noći u sutonu
odlazećeg dana.
Tvoji dlanovi pretakaše
gaseće sunce u
odoru spokoja.
Ruke u buketu žudnje,
pod karijatidama trenutka
miris znamenja vremena.
Pod Čapljinskim balkonom
ljubav i san ljetne noći...
Na dlanu pamćenja
Oberon i Titanija,
privid donešen vjetrom
prohujalog vremena,
poetično sidro u prozi zbilje,
suncostaj u očima,
budnost u noći
prekratkoj
za san...
Budimo se u snu,
slavuj priziva tišinu noći,
ševa romor svitanja,
ekvinocij bijele svjetlosti,
i purpur sutona.
Odvajamo se od
svakodnevnih spletki,
nestajemo u zagrljaju magije.
U suzvučju srca i tišine,
u dvokružju trajanja
mržnje, klevete, optužbe, osvete
nestaju.
Mijenja se slava svijeta!
Ljubavnici ne umiru, oni u nama žive vječno!
Dijana Jelčić
Oznake: Čapljinski balkon
|
