Jedan sasvim običan dan...
neki od vas ste gledali TV Serial Novine... jučer ujutro pokazah suprugu ovu fotku... a on će... odakle mi ovaj mantl... nije se sjetio sebe kao Blage iz serije... smijali smo se... još uvijek se smijem...
Trenutačno se u kinu Tuškanac događa ljepota... retrospektiva filmova Branka Ivande...
sinoć smo gledali film Ana i Nives...
Film prati živote dviju žena; stvarne slikarice Nives Kavurić-Kurtović i montažerke Ane koja upravo radi na montaži dokumentarnih snimki o Nives. Ana voli svoj posao i posvećuje mu veliki dio života i vremena. Ipak, želi više od toga, želi se dokazati i kao supruga i kao majka. Film paralelno prati sudbine ovih žena, montažerke Ane i slikarice Nives, kombinirajući dokumentarne i igrane materijale.
Nives Kavurić Kurtović, njene slike su s misaonim usputnicama... sama je rekla...
“Govor i djelovanje ruke otvorilo mi je puteve koje sam slijedila kao nekakve uzročnosti koje su me dovodile do jedne točke predaha... ja slikam ustima, očima, njuhom i sluhom...
Uvijek sam provjeravala. Kao da sam htjela dokazati da je misleće biće moguće, međutim nije. Ono je uzaludno moguće...
da bi dotaknula jedan dio sebe moram odustati od drugog dijela... i jedino čega se bojim je odumiranja... nadam se neću poeti odumirati...”
Kada smo došli doma zagledah se u njenu sliku na našem zidu... vidjeh, okusih, oćutih njenu misaonu usputnicu...
da, bio je to jedan sasvim običan ali divan dan...
Dijana JelčićOznake: branko Ivanda, Ana i Nives, Nives kavurić Kurtović
|
