Matoševa klupa...
Osvanulo je sivo jesenje jutro,
na mom prozoru zov djelića
uspomena na minula jutra
osunčanih buđenja..
Ubrizgana uzdahom rođenja
jesen u meni bdije pričama
o nestajanju u snu do
ponovnog rađanja
u budnosti.
Poslije toplih ljetnih sutona
u paku kvartovskog kafića
večer rujanske svježine
nas odnosi do klupe
Matoševih sanja.
Dijana Jelčić
|
