Tinov sumoran čovjek...
MENI BEZ MENE
Ure od smole cure besmisleno,
sumorni čovjek snatri bestjelesno,
sutonska strast se boji bezimeno,
a ljubav jeca, jeca bespredmetno;
i sve je danas prazno, beskonačno,
a vjetar duva, duva bezutješno
na gole duše koje neprestano
ištu i grle beznadno, beskrajno.
Tin Ujević
Tinova pjesma je izazov razumjevanju
sumornog čovjeka, njega bez njega u
besmislenom i beznadnom.
U osobnoj blizini je skrovište bezuvjetne
bitnosti, lomnih vrijednosti živuće zbilje.
U dvojnosti misaonog bića istina izričaja
clair- obskur sjedinjuje svijest i podsvijest
u žarište intimnog postojanja, tu osjećam
samo mene.
U kolektivnom neznanju, u ponavljajućim
povijesnim obrascima je moje Ja bez mene.
Kao u Tinovom sumornom čovjeku gdje ljubav
jeca bespredmetno.
To je misao koja boli, ledi srce, guši disanje.
Vraćam se meni u meni i zaboravljam sumornog čovjeka...
.
Dijana Jelčić...
|
