Osjetih tebe u tebi...
Dogode se trenuci bez želja i htijenja,
bonaca svijesti, nestajanje tijelesnosti,
lebdenje nad bezdanom i osjećaj straha.
Bilo je ljeto lutah praznim gradom
izgubljena u traganju za nečim
bezimenim, što je u meni
raslo.
Srce je zaboravljalo odkucaje,
dišnica ritam udaha i izdaha,
osjetih strah,
sebe bjegunicu iz sebe, sebe
izgubljenu u snu, nedosanjanom
svijetu lijepih izmišljaja.
Muzika je dopirala iz parka, grupa
mladih stranaca je svirala bolero.
Zaustavih se, s njima poznato lice,
doveo sam ih s mora da vide velegrad
i tebe. Tražio sam te na poznatim
mjestima, nisam te našao.
Sad sam tu i ostajem uz tebe.
da vratim sebe sebi i osjetim tebe u tebi.
Dijana Jelčić
|
