Srce u nedjelju...
Wisława Szymborska (1923. – 2012.)
SRCU U NEDJELJU
Hvala ti, srce moje, što ne gnjaviš, što radiš,
bez ulizivanja, bez nagrade, iz urođene revnosti.
Hvala ti, srce moje, što sam se opet probudila
i iako je nedjelja, dan za odmor, pod rebrima
i dalje traje uobičajena pretpraznična živost.
Nedjelja je. srce se budi, budim se i ja
u košarici u kojoj je nekad bilo cvijeće
danas ljekovi. Čaša mlijeka blaži moć
sume naših godina. prva kava i
razgovor o nedjeljnom ručku
obilježenom uspomenom
na davna obiteljska.
Bila su to slavlja s onima koji danas
žive u našim srcima.
Nedjelja je izazov pripremi ručka,
jučer sam kupila kao onda Nona
teleću ružu i povrće za bezmesnu
juhu. Obnavljam ritual sjećanjem,
pohanje bečke šnicle, pečeni
krumpirići.
Salata narezani, iscjeđeni
posoljeni, krastavci u jogurtu.
Desert Nona je radila palačinke
u vinskoj pjenici, moje današnje
su s okusom đema od marelica.
Odrasli su tada pili ohlađeno
roze vino, mi ćemo danas
ohlađenu hercegovačku
graševinu s kamena.
Hvala ti srce što mi još uvijek daruješ, bez nagrade, nezaboravne nedjelje...
Dijana jelčić
|
