Možda...
„Možda mi vjeruje, a možda ne. Možda se mogu udati za njega,
a možda ne. Možda bi vjetar prerije, Možda bi morska bura,
Možda bi neko negdje mogao znati. Prisloniću mu glavu na rame
pa kad me upita ja ću mu reći da, Možda."
Carl Sandberg
Voljela sam plave daljine, lutala nebeskim bespućem,
željela dotaknuti mjesec, tajne djelila sa zvjezdama
i čitala poeziju. Sandberg mi je poezijom odgovarao
na mnoga pitanja. Možda postoji negdje daleko netko
očiju boje moga sna.
Pitala sam se čitajući pjesmu. Možda?
Postoji mjesto gdje ljubav počinje i mjesto gdje ona
prestaje, kaže pjesnik.
Mjesto na kojem je počela, susret u gornjogradskom
Lapidariju. Kazivali smo poeziju. U njegovim očima
boja moga sna.
Ničeg nema u ovoj pjesmi do tvojih očiju, šapnuo je stih
pjesnikove pjesme. Povjerovala sam.
Vjerovao je i on meni kada odgovorih Sandbergom,
imam za tebe na tisuće šarenih velova u koje sam
godinama umotavala srce.
Kada me dvje godine kasnije upitao hoću li se
udati za njega prislonila sam glavu na njegovo rame
i rekla da, bez Sandebergovog možda.
Do mjesta na kojem ljubav prestaje nećemo doći.
Možda?
Dijana Jelčić... iz arhive 26. 11.1990 jedna godina braka
|
