Budim se...
Sliku sam u Švicarskoj dobila od prijateljice na dar,
poznavala je slikara, znala sam i njegovo ime,
ali godine čine svoje, zaboravih ga.
Nazvala sam je ljubav. Noćas mi
je došla u san. Pronađoh i san
koji davne 2008 godine
napisah.
U lucidnom snu sjenka ljubavi
ubija strahove i bol, ostavlja
tragove radostii u srcima.
Utihnula je elegija, ona
duboka rana na putu
naših nemira.
Iza nas ostade zemlja razbijenih
zrcala, krhotina tihog umiranja.
Snovitost mrvi strah, okove
nevidljive, a uvijek moćne
bezdušnosti, nježnim
dahom gasi vatre
noćnim morama.
Budim se, na tvom licu mir...
Dijana Jelčić
|
