Rijeka nevraćanka...
Bilo je to davno, pisala sam o smaragdnoj rijeci
nezaboravljeni bloger @nisan EL DIABLO
mi je ostavio ovaj stih
Gdje Neretva hladna teče
Gdje rod svoga zaboravit neće
Pa da krenem putem do Mostara
Progovara želja stara
Mostar, most, Neretva i mi.
slušali smo zvuke udaraca
čekića u broncu, iz avana
se širio miris istučene kave,
život je postao bogatiji još
jednom uspomenom.
Ljudski život žubori kao rijeka
nevraćanka, a ona tihuje prividima,
romori mislima, šapuće osjećanjima,
nestaje u nebeskom oceanu, zatvara
krug neba i zemlje… vječnosti i trenutka.
Mi fek naslućujemo njenu postojanost i
promjenjivost, njenu svojeglavost i
blagost, njenu brižnost i ljubav.
Mostovi, rijeke i njihovi izvori Drava, Sava, Neretva
romore priče o svojim putevima i daljinama. Kao
umjetničko djelo uramljen Izvor Dunava ne
sluti duljinu svoga puta.
Dijana Jelčić
|
