Krugovi pamćenja...
Naš susret u vremenu pune zrelosti. je zaokružio naše dolaske
iz različitih okružja. Ti si došao iz doline zelene rijeke, ja iz zemlje
satova, čokolade i runolista
Krenuli ka istom cilju, ti politologom i glumcen u sebi,
ja kineziologinjom i govorom osjećanja osjećaja.
U čemu se razlikujemo?
Ti glumcem u sebi dotičeš teme razarajućih razmjera i zgušnjavaš u pjesme.
Bio si i ostao pjesnik života. Ja se gubim u širinama legendi, mitova i misterija.
Ti me prizemljuješ ne lomeći mi krila za sljedeći let.
U čemu smo slični?
Volimo sjećanja. Kockamo se samoglasnicima i suglasnicima,
izmišljamo riječi, igramo se njima. Davni izmišljaji ožive u novima.
Mnoge ne zapisujemo, pamtimo one nagomilane u izljevima radosti.
Sada se ta nenapisana priča odigrava na sceni sjećanja. Pokušavam,
ali ne mogu je sročiti u tekst.
Slike se vrtlože u krugovima pamćenja.
Dijana Jelčić
|
