Bog se veseli s nama...
Na padinama surovog kamenjara nekog pročitanog svijeta živi bog pastira,
njegova svirka podiže zavjesu iza koje se skriva zemlja u boji zalazećeg sunca.
Zrak je pun tonova frule i pjesama o ljubavi, zrak koji će me dodirivati vječnim
mirom, poezijom i srećom. Arkadija, ta poetična varijanta raja je postajala
simbolom mojih osobnih težnji...
sjećam se vremena kada sam takvim pričama zavaravala samu sebe.
kada sam u samotnim sutonima žudila za nadnaravnom stvarnosti.
lutala bezmisaona Pitagorijanskim sferama, osluškivala muziku
nebesa, dodirivala nedodirljiv sjaj sunca, nestajala u ljepoti
sunoćavanja, uranjala u titraje prelamanja dana u noć.
ne budi dosadna, ne tupi s pričama iz legendi, unesi živost u ovo jutro,
pomislih lutajući arhivom. Potražih radosne zapise, trag veselosti.
Bio je osmi kolovoza, slavlje tvog rođendana u gradu pozdrava
suncu i morskih orgulja, u kafiću terasom okrenutom moru
oćutih otkucaje života u smijehu i pjesmi prijatelja.
Na kraju slavlja sutonsko sunce ozrcaljeno u moru, ljepota sjaja
sunca i sunčića, šapnuo si, osjećam I Bog se veseli s nama...
Dijana Jelčić
|
