Kao koraci u snu...
Oblikuj se, sudbino, kao koraci u snu!... Daniel Dragojević
Padala je kiša, razbijala sparinu četvrtka,
vratio si se zadovoljan obavljenim poslom
i donio obećanu fokaču sa sirom za večeru.
Kako ti je prošlo poslijepodne?
Čitala sam Dragojevića.
Oblikuj se sudbino kao koraci u snu.
U lucidnim snovima ih pokušavam osjetiti
kao bistirnu izlaza ka mjestu kojeg više nema.
ka radosti nereda, ka zanosu postojanja, rekoh.
Nepokretnost zamišljenog tek djelima postaje
događanje, zbilji moramo darovati slobodu
manirom same slobode, kazao si
Svatko tko je putovao zna da se jabuke
nigdje ne jedu kao na ulici i trgu nekog
stranog grada. rekoh
i ja mislim kako bi bilo lijepo otputovati,
možda u Firencu, možda u Sienu,
svakako u Toskanu, za tim trenutkom
okrugle i sjajne slobode, dodao si.
Četrdesetak godina naših putovanja
nepoznatim gradovima, zaustavljanja na
trgovima cvijeća, ptica, knjiga pretačem u
osjećaj slobode, u osjećanje osjećaja ljubav.
Dijana Jelčić
|
