Mljet je sreća...
Jednom davno, davno
Toliko davno da i ne znam da li se dogodilo
Kao u nekoj bajci, pronadjoh Mljet
Otok kome se mješa slatka i slana voda
Crnogorica i listopadno drveće se prepliću
Slučajni dodir ruke dotakne samo srce
Tu stanuje sreća pomislih…
Ne, ne stanuje sreća, Mljet je sreća…
Mirjana Hnilička...
Ispred Držićeva Grada, na pučini, otok
mira i spokoja, dodirljiva tajna sanjane
svjetlosti desetog, nepomičnog neba.
Drevna Melisa, najveći otok južnog
mora pun mirisa pinija, borovine i
šuma listopanih breza i javora
slatkovodnog jezera, polja,
vala i plaža, vinove loze,
ljekovitog bilja i maslina
Hrid Ogiran, zov priće o
brodolomu, spasenju
i Odisejevoj špilji.
U galeriji uspomena
nezaboravne slike
barokniog dvorca
i kule u Koritima
i jastog u konobi kod
Nike Stražičića,
Slušali smo njegovu priču
o povijesti otočana, rekao
je sartreovsku misao,
"Pakao su uvijek drugi..."
Istina ili lijepa zabluda?
Raj i pakao su tu, u nama,
sjaj sunca i vatra grijeha.
Iznad otoka ples oblaka
i jata ptica.
Dijana Jelčić
|
