Priča života...
Nedjelja, sunčano jutro,
uz kavu smo gledali film Sabrina,
neostvarena i na kocu ostvarena
ljubav, Izazov za još jedan
povratak minulom. Nisam kuhala
ručali smo u restoranu i nastavili
započeti razgovor.
Ti nisi znao kako izgleda soba u
kojoj te volim, s kojeg prozora
pozdravljam tvoju zvijezdu,
tvoj put k meni.
Velika srebrna lopta zapletena
u plavoj mreži čuvarice snova
zapali krijesnice, moj put k tebi.
Jedna zvijezda padom dotaknu
tišinu, na terasu se preko usnulog
cvijeća uspinjala zora, prosula sunce
na umor naših zagrljaja.
Budio se dan. Bili smo u zagrljaju
mora, neba i zemlje, puteva i gradova,
u igri oblaka i vjetra, ritmu srca i
tihovanju uma.
Postali smo tragači za sakramentima
usnulih svetišta. sanjari u vrtlogu
sakralnog i profanog, snova i zbilje.
došla si sa stručkom smijeha,
probudila usnulost nutrine,
darovala sreću umornom srcu,
U albumu pamćenja slike naše životne priče.
Dijana Jelčić
|
