Zavoli dan...
Proljetni suton i naš mali noćni razgovor!
Gledajući u zrcalu prolaznost razmišljam o grijesima
gimnazijskih dana. Ljubav je bila nježna igra,
ali krcata željom za pobjedom.
Učionica drugi B. dečko iz četvrtog A,
pogledi i osmjesi na odmorima, susreti na
putevim odrastanja.
Ostala su sjećanja na njegove sanjive oči.
Bio sam brucoš u velegradu, nosio u sebi uspomenu
na jedinu djevojku u razredu dječaka, spremnih za
boj s vjetrenjaćama dolazećih životnih izmišljaja.
s vremenom je blijedila njena slika, na faksu
sam upoznao djevojke s pedigreom očeva,
djedova i pradjedova, vodile me u teatar,
na koncerte klasične glazbe u diskače.
Sanjala sam sanjive oći, a nebo je plakalo
kad sam odlazila u uvijek željene plave
daljine, nepoznate svjetove i tužnih i
sretnih sudbina, pisala pjesme
dječaku iz četvrtog A. pitala
se zbirkom gdje se krije ljepota?
Tvoja pjesma, opusti se, zavoli dan u kojem se budiš
zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše, je bila
izazov meni gorštaku na putevima traganja za
zagrljajem koji dozvoljava srcu disanje.
Prodisalo je!
Dijana Jelčić
|
