Voljeti bez razloga...
Na prozoru anđeo, kupljen na sajmu u Švicarskoj, nad prozorom
bjelina sutona, dani su sve dulji, naši razgovori o danima prvih
susreta oplemenjuju buket naših godina i daruju miran san.
Bila si daleko, a tvoja pisma, rečenice djetinje sreće.
Bio si prisutan u snu i zbilji, pisala sam o
životu bez tebe s tobom
Nedostajale su ti obline žena prije tebe. Uvukla si
se u onaj dio pamćenja u koji dolaze sva,
a ostaju samo neka sjećanja.
Preuzeo si zadaću srčanih zalizaka,
sanjajući tebe srce je mjenjalo ritam,
zaboravljelo poneki odkucaj
Dozvolio sam ti da dotakneš emocije koje
ljubomorno skrivah pod vrbama na obali
zelene rijeke. Ušla si u moj život, dotaknula onaj
do tebe nedotaknuti dio srca.
Tvoji dlanovi puni nježnosti probudili su
uspavanu želju za zagrljajem.
A onda si otišla. Ostalo je sjećanje na tvoj osmijeh.
Mpja zbilja te zanimala, poželio si
razotkriti istinu.
Krenuo sam ispunjen strahom i željom da
upoznam tvoj život koji sam tek naslućivao.
nisi pričala o sebi.
Strahom? Od sebe samoga,
tvoje neukrotivosti, samotnjačkog nagona
i moje neumorne želje za blizinom.
Čekala si me na aerodromu, nasmijana,
u prevelikoj košulji i trapericama
si djelovala sitnije od one tebe
u lepršavim ljetnim haljinama.
Bila sam sigurna u moju ljubav,
nesigurna u tvoju.
Promatrao sam te, sjetio se našeg plesa na
obali rijeke i mislio...
Možda je, upravo to u ljubavi najvažnije, voljeti bez razloga...
Dijana Jelčić
|
