Upravo zato...
Tko sam, pitam te gledajući beskraj
noćnog plavetna?
Ti si zrno nemira u mom srcu.
Osjećam zov zemlje vječnog
sunca, krenimo, tamo odrasli
ne zaboravljaju djete u sebi.
U očima tog djeteta Dora Maar sa
svjetiljkom u ruci.
Svjetlost gasi tminu,
ti i ja i od riječi i zvuka iskukičana java.
Upravo zato volim tobom osmišljenu zbilju .
Dijana Jelčić
|
