Naše trodnevlje…
Top s Griča je prepolovio dan,
golubovi poletjeli u nebo, stajala sam
pred izlogom antikvariata i divila se
porculanskom sloniću, poželjela ga
kupiti za moju zbirku donosioca sreće.
Tvoja ruka na mom ramenu i šapat,
sviđa mi se osmijeh na tvom licu,
Tvoj glas i slijed dana, 25, 26, 27
travnja iste godine.
Sutra letim natrag u moje daljine,
rekoh osjećajući nemir.
Šta te privuklo izlogu?
slonić.
Idemo na ručak.
Ne mogu, mama me čeka.
Dođi večeras u Frankopansku,
u restoran kod djece!
Došla sam.
Darovao mi je slonića.
Naše travanjsko trodnevlje 1986
Dijana Jelčić
|
