Lapidarij...
Budim se iz privida minulog vremena, kao putnica
kroz vrijeme vraćam se na početak, na naša
mahnitanja u davnim svitanjima.
Je li to dokaz starenja?.
ili smirujući spokoj plodova prošlosti.
Bila sam daleko od izvora.
Grad u kojem sam odrasla me dočekao Suncem,
na cvjetnom placu se prisjećah mladosti
i mimohoda mladih buntovika,
Zaustavih se uTalijinom hramu, svetištu uspomena,
Ti si sjedio u kutu i čitao knjigu. dignuvši pogled
rekao, iako nisi najavila svoj dolazak sjetih se
1986, 25.i travnja je dan našeg davnog dijaloga
u Lapidariju gornjeg grada.
Da, jutro poezije i dan za pamćenje...
Dijana Jelčić
|
