Figueras...
bili smo u Figuerasu… u Dalievom muzeju
Kupili smo repliku njegovih rastopljenih satova,
metaforu panta rei, nemogućeg ulaska u istu rijeku,
ni istovremeno trajanje na raznim djelovima uma,
niti uranjanje u potpunost spoznaje da bi razabrali
i prihvatili sve što postoji.
Postoje li u našoj svijesti paralelni svjetovi izvan
našeg prostor- vremena?
Možda ipak postoje u jednoj višoj sferi razuma, a
postoji tvrdnja da sve što možemo zamisliti i postoji.
Promatram Dalijevu sliku i pitam se je li on uspio
svoj um uzdignuti u nadrealističku stvarnost,
a svoje sjećanje dignuti u nadnaravne razmjere,
je li on istovremeno živio u paralelnim svjetovima?
Zamišljam ga kao utjelovljeno vrijeme, njegova
besmrtnost se ogleda u njegovim djelima,
osluškujem i čujem otkucaje rastopljenih satova,
kao cvrkut nebeskih ptica i jutrenja u pejsažu
bez znakova postojanja, nema drveća,
samo obronci dalekog horizonta nedohvatne budućnosti.
Kupili smo, za moju dušu, i reprodukciju njegova dugonogog slona
Dijana Jelčić
|
