Smjelost...
Mi možemo razumijeti jedan drugog, ali svako od nas može da protumači samo sebe samog.
Herman Hesse, „Demijan“
Smjelost je u zrelosti razotkrivati čednost mladosti
i očekivati aplauz promatrača. Zrelost u meni se
bunila, nabrajala razloge, šaputala opomene,
govorila o prozi ljubavi koja me čeka u luci
svakodnevice. Nesigurna krenuh stazom
ka ukupnosti osjećanja koju neosjećah
zbrajajući doživljaje.
Uđoh u panoptikum želja. U muzeju voštanih figura
opjevana pijana lađa jedri pučinom oceana sna.
Osluškivah glas vjetra, začuh glas darovanog
mi rebra i zvon tužnog zvona u dubini duše.
Nad morem tri sunca, trodimenzionalnost
sudbine, nemogućnost leta ka beskraju.
Iza tamnog horizonta je izronila četvrta svjetlost,
svijetlost zbilje. Ta mala drama svijesti, življena
srcem, ta svjesno doživljena bol me spasila
od utapanja u bezdanu tuge.
Dogodila se zbilja, zbrajanje uspomena,
lutanja Provansom i Toskanom, jedrenja
Kornatskim arhipelagom, zvuk morskih
orgulja u Zadru, ljepota crvenih koralja
na Zlarinu, susreti s umijećem umjetnosti u Grožnjanu.
Razumijem i poštujem druge, ali pisati mogu samo o sebi.
Dijana Jelčić
|
