Duge sjene...
Bila je to noć oproštaja od neostvarenih snova,
noć utkana u nezaborav, noć urona u zrelost,
noć nestajanja dugih sjena minulog.
Netko pokuca na prozor. Sklopih oči.
Kucanje para uši, pred prozorom život
jednostavan, a nedohvatljiv.
Otišao si, čekala sam, pitala prijatelje.
Rekli su mi da slaviš Bakusa kad je vrijeme
za snove, dočekuješ zore pod mostovima.
Potražih te, klošari su skrivali lica.
Susretoh tvoj pogled bez osmjeha. suze su
mirisale tugom.
U tvojim rukama neka nepoznata kosa,
osjetih hladnoću na dlanovima
i prazninu iza mene.
na stolu su ostale krhotine čaše iz koje smo
ispijali ljubav i ruke željne zagrljaja
s dlanovima još punim nedavnih dodira.
Netko pokuca na okno srca.
otvorih oči.
Život tako jednostavan me vratio u koljevku ljubavi.
Dijana Jelčić- Starčević „Odakle dolazi ljepota“ Zagreb, 1987.
|
