Četvrti dan...
Svanuće četvrtog dana u četvrtom mjesecu,
četvrta dimenzija, bez mogućnosti spoznaje,
obznanjuje se misaono u prostor vremenu,
a možda je tek dubina nutarnjeg oceana,
na pučini nevidljiv dio sante leda, podsvjest.
Bijelo sunce izranja iz lazure noći, na žalu
snovitosti se otvaraju bisernice.
Volim trenutke slijevanja tišine noći u
zvuk zornice, tu kratku neodlučnost
vremena, nesigurnost još usnulih školjki,
vitešku hrabrost umiranja za rađanje
boginje ljubavi.
Je li boginja premosnica osjećaja između iluzija i života?
ispala mi riječ kod prenođenja...hvala @AnnaBonni na prisjećanju!!!
Dijana Jelčić
|
