Tri najobičnije riječi...
Kada izgovaram riječ Budućnost,
prvi slog već odlazi u prošlost.
Kada izgovaram riječ Tišina,
narušavam je.
Kada izgovaram riječ Ništa,
stvaram nešto što se ne smješta
u bilo kakvo nepostojanje
Wyslava Szymborska
Nad Parizom noć, u Seini srebro mjeseca.
Mjesečarih, odspavah, bio je to kratak san
jutarnja šetnja, zaustavih se na trgu ptica,
vidjeh bijelu golubicu, znak neuzaludnosti
traganja za istinom.
Korakom opozivah budućnost, glasom
željenu tišinu.
Podsvijest je ognjilo svijesti, često umu daruje snagu,
začuh želju iz mojih plavih daljina. Poleti bijeli golube,
reci joj... Progovorio je jezikom zbilje, odgovorila sam
jezikom života, koračamo dohvatljivom zbiljom...
Dijana Jelčić
|
