Na obali mediterana...
Život u okrugu grada djetinjstva i odrastanja
svakodnevna svrhovitosti bez gomilanja istoga.
i prekomjerna sreća bi izazvala kaos, ne bi je cijenili,
postala bi bezvrijedna, jednoličnost ljepote prestaje biti
ljepotam, postaje bezvrijedno postojanje bez perspektive.
Bez pomaka u sebi više ne bi osjećali ljepotu,
bili bi živući umrli bez osjećanja osjećaja ljubav,
a ljubav je i hladna i mlaka i topla i goruća istina.
Život to smo mi sužnji sebe samih i snovitih ljeta prijateljstva,
u vihoru mladosti ispisujemo elegije tuga, suza, sonete od snova
na plažama dohvatljivih daljina, na obalama razigranog mediterana
Dijana Jelčić
|
