U trideset i devetoj...
Ćutjet ćeš ljubav...
Da bi se dušu opilo ljepotom
Iz njena srca valja piti riječi
Jer svaka je pjev i svaka liječi
A ne stigneš li opet si za plotom
Ne znaš li živjet s njenim zlatnim mottom
Izdrži srce i kad je kraj svijeći
Svjetlost će zgasnut i ti ćeš puzeći
Tminom ogrnut skroz zalutat potom
Ali ne kloni dok su ispružene
Ruke joj spram tebi ma bilo tko si
Časne i tople s nebom udružene
Eno ti hrle mekanošću perja
Vjeru osnažit sa suncem u kosi
I kada plane grimiz predvečerja
Ćutjet ćeš ljubav što te sretnog nosi… nosi
Roko Dobra... sonet s akrostihom Dijani Starčević iz njegove zbirke Put mora
rođen 1930. preminuo 2017. bloger@sjaj oriona
Vrijednosti su nevidljive, kriju se u osjećajima,
u promjenjivosti ritma srca, u pogledima,
u osmijesima, u tihovanju o željama
Uzaludno je tragati za znakovima.
uspomene tumače neprevodiv
govor munja i oblaka, šum
maestrala, okus badema
i romor valova oceana.
Buket godina u zrcalu zbilje, godina 1995-a
dogodila se Oluja, pobjeda na bojišnici
ispačene zemlje, s prijateljima smo
slavili kraj rata i sedam godina
braka. Pod drvenim slonom
fotka s darovanom nam
slikom Ivanjska noć.
Danas smo u trideset i devetoj...
Dijana Jelčić
|
