Jakovljeva školjka...
Dan je nestajao iza otoka, muk sutona stvorio viziju,
srce se uspinjalo ka nebu i usnulo pod zvjezdama.
ptica mudrosti u letu dograbila srce, lovac ubio
pticu, srce pada. smiješi se i govori,
čudesan je ovaj dan.
dva usamljenika pod sjajem mjesećine
i omamljujuće čežnje spašavaju srce,
u bljesku sunćanog svitanja osjetih poljubac,
začuh šapat,
dođi u san, budi skiperica na mojoj jedrilici.
odgovorih,
dolazim u zbilju kao kormirallca životnom pučinom.
Jedrili smo do pješčanog žala, u pijesku jakovljeva školjka i njena suza. .
Dijana Jelčić
|
