Lažna hrabrost...
Među svrsishodnostima, otkrivah slojevitost zbilje.
U češnjima sebe same pronalazih nepoznate
regije svijesti, Iznenađujuću istinu samospoznaje.
To je bio osjećaj otuđenost od zbilje, od sebe same,
od svoga tijela. Odustala sam od pisanja pjesama
za zbirku Odakle dolazi ljepota. .
Bila sam izgubljena na ulicama grada u kojem sam
odrasla.
Razveselio me susret s prijateljicom iz gimnazije.
Pozvala me na druženje na poznatoj adresi u
tada zelenim valu, na broju trinaest.
Sjetih se minulih slavlja u tom prostoru, osmijeha
prijatelja, slika na zidovima i minjon sendvića na stolu,
naših nadmetanja u pohvalama njegovim djelima.
Moj odlazak u plave daljine je prekinuo te radosti,
a kratka posjeta gradu mučilište osjetilima.
Susret s prijateljicom se dogodio zadnji dan pred
povratak daljinama.
U ateljeu isti ljudi, isti osmjesi, isti scenario,
zaustavih se pred slikom clowna...
Da je znao, da je znao clown stari da osim
arene postoje i druge stvari...
Glas me dotaknuo kao lahor osvježenja.
Samo iz nutrine se sanja, rekoh.
Umijeće slikara liječi tuge, šapnuo je.
Oćutih slabost koju skrivah iza lažne hrabrosti, kupih clowna i ukorićih zbirku.
Dijana Jelčić
|
