Moj život i ruže...
Mama je stavljala ruže oko jastuka u mom krevetiću.
Mirisale su godišnjim dobima, Zavoljeh njihov miris.
Obilježile su moje djetinjstrvo i slavlje osamnaestog
rođendana. Osamnaest crvenih ruža, zbirka pjesama,
1986, prvi pokušaj ukorićenja djetinjih zapisa o ružama.
Zrelost, navike i spoznaja, ruže imaju i trnje. Koračah i
trnovitim putem ka ostvarenju već odsanjane budućnosti
Redali se rođendani, bliskost ruža, poezije, ljubavi i života
je postala radost, uspomena na koljevku i miris maminih ruža.
Buket godina i ruža, sedamdeseti rođendan je bio zrcalo minulog.
Slavlje je bilo u klubu dramskih umjetnika,
veliki buket dar kuće, aperitiv koktel od
ružinih latica. Glavno jelo prepelice u
umaku od ružinih latica, a za kraj
tijesto zarolano kao zdjela ruža
ispunjena raznom sirevima.
Prijateljica je donijela
košaricu s osmanaest ruža, nek
bude još jedno punoljetstvo,
kazala je, bila je i ostala u
mom životu i ružama
Dijana Jelčić
|
